Na društvenim mrežama sve izgleda gotovo idilično: miran dom, obitelj, kuhanje i život daleko od poslovnog stresa. No, iza privlačnih prizora koje promovira trend tradwives (od engl. traditional wives, odnosno tradicionalne supruge) otvaraju se pitanja o tradicionalnim rodnim ulogama, ženskom radu i slobodi izbora.
Zašto se stare ideje ponovno predstavljaju kao poželjan način života i što se događa kad se određene uloge žena počnu prikazivati kao „prirodne” ili „bogom dane”? O tome smo razgovarale s Lanom Bobić, teologinjom, feministkinjom i aktivistkinjom koja se bavi rodnom ravnopravnošću i problematikom nasilja nad ženama.
Povod za razgovor bilo je istraživanje organizacije Lean In, o kojem je nedavno pisao Fortune, a koje je utvrdilo povezanost između čestog praćenja tradwife i manosphere sadržaja na društvenim mrežama i određenih stavova o ženama, osobito u poslovnom okruženju.
Osobni izbor ili nametnuta uloga?
Bobić smatra da je već sama ideja prema kojoj se žena posvećuje domu i obitelji ostankom kod kuće manipulativna jer različita iskustva žena svodi na binarnu opoziciju – posvećenu majku koja ostaje kod kuće nasuprot karijeristici koja radi.
„Realnost velikog broja žena je da rade i da su posvećene obitelji. Jedno ne isključuje drugo”, kaže Bobić.
Podsjeća pritom na dvostruku smjenu i neplaćeni kućanski rad žena te posljedice koje takvo opterećenje ima na njihovo zdravlje i kvalitetu života. Problem je, smatra, što se za preopterećenost žena okrivljuje emancipacija, umjesto društvenog, ekonomskog i političkog poretka koji beskompromisno zahtijeva ekstremnu produktivnost i učinkovitost u svim područjima života.
Svaka žena, naglašava, ima pravo na osobni izbor. No, promicanjem određenih rodnih uloga kao „prirodnih” ili „bogom danih” obezvrjeđuje se potencijal žena.
Onima koje ne odustaju od karijere, daju joj prednost ili nemaju djecu nameću se krivnja i sram te ih se nastoji vratiti u kalupe na kojima, prema Bobić, počivaju kontrola i eksploatacija žena te prava „rodna ideologija”.
Zašto se stare ideje ponovno vraćaju?
Sheryl Sandberg opisuje tradwife i manosphere sadržaje kao stare ideje predstavljene na nov način. Bobić smatra da njihovu popularnost treba promatrati i kroz povijest odnosa prema ženama.
Tisućama godina određeni se model rodnih uloga smatrao prirodnim, a žene su bile shvaćane kao objekti i vlasništvo, najprije očeva, a zatim muževa. Žene koje su propitivale svoj položaj u društvu i tražile osnovna prava često zbog toga tijekom povijesti nisu dobro prolazile.
„Mi smo civilizacija koja je do jučer u povijesti ženama osporavala kognitivne sposobnosti i osnovna ljudska prava. Treba nešto više vremena da se takvi ukorijenjeni stavovi iskorijene”, ističe Bobić.
Osim toga, objašnjava, današnja je stvarnost iznimno složena, a društveni, ekonomski i politički poredak ne odgovaraju na potrebe ljudi. Mnogo je lakše pokušati riješiti složenu stvarnost i odnose okrivljavanjem emancipacije žena i postojanja LGBTIQ* osoba nego se uhvatiti u koštac sa stvarnim, slojevitim problemima.
„Naposljetku, ne možemo zanemariti da postoje oni koji se ne žele odreći privilegija neplaćenog ženskog rada”, dodaje.
Od društvenih mreža do stavova o ženama na poslu
Prema Fortuneovu izvještaju o istraživanju organizacije Lean In, muškarci koji često prate tradwife i manosphere sadržaje više su nego triput skloniji slagati se s tvrdnjama da su muškarci prirodno prikladniji za vodeće pozicije i da su žene previše emocionalne za zahtjevne uloge.
Istraživanje je pokazalo i povezanost učestalog praćenja takvih sadržaja sa stavom da bi žene trebale dati prednost obitelji pred plaćenim radom. Riječ je o istraživanju provedenom među američkim ispitanicima koje pokazuje povezanost, ali ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu.
Bobić takve nalaze smatra logičnima s obzirom na poruke koje ti sadržaji promoviraju: „Logično je da pokreti koji smatraju da je muškarac taj koji odlučuje i vodi, a žena služi, vode do percepcije žena kao manje sposobnih za vodeće položaje.”
Posebno ističe trenutak u kojem se ti fenomeni pojavljuju. Smatra da nije slučajnost što se tradwife i manosphere sadržaji pojavljuju upravo u vrijeme kad sve više žena preuzima vodeće pozicije, kao ni to što se ideje za koje se vjerovalo da ih je društvo nadišlo ponovno plasiraju na društvenim mrežama.
Dežurni „krivci”: feministkinje i „gej lobi”
Bobić fenomen tradwives smatra dijelom širih konzervativnih i antirodnih pokreta te, prema njezinu mišljenju, kontrapokretom feminizmu.
Prema njezinu tumačenju, antirodni pokreti dobro lociraju probleme koje uzrokuje kapitalizam, ali za njih okrivljuju feministkinje i „gej lobi”, odnosno emancipaciju žena i seksualne slobode.
Time, smatra, nastoje održati patrijarhalni kapitalistički poredak koji servisira najbogatije nego realne potrebe ljudi, parazitirajući pritom na neplaćenom i nevidljivom radu žena.
Bobić je posebno kritična prema načinu na koji ti pokreti govore o obitelji jer smatra da im zapravo nije stalo do nje. Stavljajući obitelj u središte svojih poruka, svu društvenu odgovornost prebacuju na njezina leđa, istodobno brišući nasušnu potrebu ljudi i obitelji za zajednicom i funkcionalnim sustavom.
Kod fenomena tradwives specifično je to što njegove poruke prenose same žene.
„Poruka ‘ostani kod kuće i život pretvori u služenje mužu i obitelji’ u 21. stoljeću naprosto nije prijemčiva ako dolazi od muškarca”, objašnjava Bobić.
Romantiziranje tradicije opresije žena
Što onda publiku privlači takvim sadržajima? Bobić odgovara jednom riječju – umor.
„Žene su još uvijek u pravilu, uz posao, project manageri cijelog kućanstva”, kaže.
Govori pritom o zasićenosti suvremenom hustle kulturom, koju smatra svojstvenom kapitalizmu. Trend povratka na selo, prema njezinu mišljenju, ukazuje na snažnu želju za jednostavnijim životom, manje buke i ubrzanosti te više prirode i mira. I sama se sa svojom obitelji odselila na selo.
No, između takvih životnih želja i sadržaja koji promoviraju tradwives vidi bitnu razliku.
„Tradwife sadržaji su naprosto lažni”, kaže i objašnjava da se kroz njih romantizira tradicija opresije žena i prikazuje kao prekrasna povijest sretnih žena koje su bezbrižno rađale, trčale s djecom po cvjetnim livadama, uzgajale hranu, kuhale i iz ljubavi služile svojim obiteljima.
„Svi su znali svoje mjesto, poštovao se navodno prirodni poredak i sve je bilo krasno. Nije. Ta laž briše realnost naših pretkinja koje su živjele sve samo ne tako pitoreskne živote”, ističe Bobić.
Prema njezinim riječima, žene nisu imale izbor. Od jutra do mraka obavljale su teške fizičke poslove uz potpunu brigu o obitelji. Nisu imale pravo na plaću za svoj rad, pravo odlučivanja o rađanju djece, pravo na obrazovanje ni pravo glasa. Zbog potpune ovisnosti o pater familiasu nisu imale ni slobodu izaći iz nasilnog odnosa.
Nametanje društvenog poretka koji je kroz povijest zlostavljao i ubijao žene bez posljedica
Ekonomska neovisnost, naglašava Bobić, ključna je za zaštitu od nasilja nad ženama i egzistencijalnu sigurnost.
„Ono što moramo razumjeti je da je ekonomska neovisnost žena ključan stup obrane od nasilja nad ženama, ali i temelj egzistencijalne sigurnosti“, smatra i pritom postavlja nekoliko pitanja.
Naime, što će žena koja potpuno ovisi o mužu ako je on nasilan prema njoj i djeci? Što ako pronađe drugu ženu i ode? A što ako je riječ o možda prekrasnom suprugu koji strada u kakvoj nesreći?
Upravo su o takvim situacijama, kaže Bobić, počele javno govoriti bivše tradwife influencerice, koje danas savjetuju mladim ženama da ne krenu tim putem. Prema njezinu mišljenju, njihova su upozorenja pridonijela značajnom padu popularnosti i zasićenju tim fenomenom na društvenim mrežama.
„Laž može postati trend, ali nije održiva”, poručuje te ističe da se posvećenost obitelji ne može dovoditi u pitanje ako je riječ o slobodnom i ničim uvjetovanom izboru žene. No, takva posvećenost ne može značiti potpunu izolaciju unutar četiri zida.
„Zarobljavanje žena u takve kalupe je sistemsko nasilje nad ženama”, upozorava.
Posebno licemjernim smatra to što dobrostojeće žene koje i same rade i zarađuju kao tradwife influencerice pozivaju druge žene da ne rade i da se posvete obiteljima. Takvo licemjerje, prema njezinim riječima, otkriva agendu koja nimalo ne mari za slobodu izbora, za okolnosti u kojima je takva sloboda moguća ili nemoguća, niti za stvarnost u kojoj ljudi žive.
Umjesto toga, smatra, nameće se određeni društveni poredak koji je, kako kaže, kroz povijest zlostavljao i ubijao žene bez posljedica.
Foto: Privatni arhiv Lane Bobić
