Katkad sam stvarno ponosan što živim u Hrvatskoj. Ovih dana, kada bismo gledali vijesti iz Hrvatske izgledalo bi kao da živimo u filmu znanstvene fantastike. Hrvatska planira razvoj sustava umjetne inteligencije, vlastiti jezični model, AI asistente, ulagat će se gotovo milijardu eura, a sve to nam donosi čovjek koji nam na Instagramu poručuje: “I am Iron Man!”
Naš Iron Man, Damir Habijan – čak se i rimuje pomalo – preplivao je 1,9 kilometara, odbiciklirao 90 i još na to otrčao 21 kilometar. Nažalost, nedovoljno da napusti teritorij Lijepe naše, ali svejedno impresivan rezultat, neka samo nastavi. Na sve to potrošio je manje od šest sati – 5:57:31, ako mu je vjerovati na riječ.
Prije toga je obećao potrošiti 932,1 milijun eura do 2032. godine, od čega barem 382,1 milijun do kraja 2028. Troši Habijan kalorije, troši vrijeme, troši milijune, ne može se zaustaviti naš Iron Man.
Dosadašnje iskustvo
Te će milijune potrošiti na razvoj umjetne inteligencije, kaže da su mu ciljevi poticanje inovacija, jačanje gospodarstva, unapređenje javnih usluga i razvoj kompetencija građana. Ja ne vidim zašto mu netko ne bi vjerovao, zvuči kao super ideja. Samo je bitno da se to radi kompetentno, da se zna što se naručuje, što se plaća, što bi ti sustavi trebali raditi, i da brzo reagiramo ako ne rade kako spada.
Jedino… ako ste čitali naš portal proteklih dana, možda ste primijetili dosadašnje iskustvo našeg Iron Mana u razvoju alata umjetne inteligencije, od toga kako ga je naručivao, plaćao, kako radi, i kako Ministarstvo reagira kad je to potrebno.
Ako ste propustili, Iron Manovo ministarstvo nabavilo je sjajan AI sustav kako bi rasteretilo hrvatske suce. Zove se ANON, koštao je samo tristotinjak tisuća eura, kad se u nabavu pribroji i održavanje, ali vrijedi svakog eura – zato jer prolazi kroz sve sudske presude, uklanja imena i identitete svih osoba u presudama i potom ih javno objavljuje.
Umjesto da suci moraju prolaziti kroz svoje presude i uklanjati imena ručno, sada to umjesto njih radi AI sustav, a suci mogu eventualno, ako žele i stignu, baciti oko je li sve ok. Unaprijed se ispričavam što ću vam otkriti kraj ove priče – nije sve ok. Jako nije ok.
Radi ali ne radi
Ideja sustava ANON, na koji je Iron Manovo Ministarstvo ponosno, jest da javnost i pravnici mogu vidjeti kako se donose presude, ali da se istovremeno zaštite identiteti žrtava – znači ako je netko pretučen, prevaren, zlostavljan ili gore, da ga se ne sramoti još jednom tako da se objavi njegov ili njezin identitet pa da svi znaju da je bio pretučen, prevaren, zlostavljan ili gore.
Kopajući po cijeloj priči sustava ANON, prva stvar koja upada u oko jest da on ne radi. Isprike, radi točno ono što je Ministarstvo od njega naručilo – uklanja imena i prezimena u glavi presude – no uopće ne sprečava da otkrijemo tko je bio žrtva ili počinitelj u velikoj većini presuda.
Sakrio je ime i prezime zlostavljane djevojčice, a zatim je ostavio njezino ime u citatu počinitelja, zatim je ostavio u koju je školu i koji razred u kojem gradu išla ta djevojčica kada se zločin dogodio, koliko je tad imala godina i tko su roditelji počinitelja.
Misteriozna profesorica
Kada sam prošli tjedan istraživao priču o procesu Deši Mlikotin Tomić – sjećate se one profesorice s Ekonomskog optužene za prodaju ispita – trebalo mi je manje od dvije minute da pronađem njezinu presudu u sustavu ANON.
ANON je njezino ime promijenio u inicijale UPH, kako nitko ne bi znao o kome se radi, a onda u tijelu presude ostavio ovaj paragraf: “…sa IV optuženom UPH, redovnom profesoricom Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za Pravo, i profesoricom iz ispita Trgovačko pravo, dogovorio da će, za novčanu nagradu, BP upisati položeni ispit bez obzira na stvarno pokazano znanje.”
Ako se netko pitao tko je UPH, za slučaj da je više profesorica na Katedri za Pravo držalo kolegij Trgovačko pravo baš te godine, presuda dodaje i kako je “IV optužena UPH” doktorirala pravo te da je dobitnica reda Danice Hrvatske.
Tko misli, nije pazio
No dobro, u redu, sustav baš i ne radi, ali možda Iron Man to ne zna, sigurno mu treba javiti za problem, pa će se brzo riješiti, ne? Tako su mislili iz Ureda pravobraniteljice za djecu kad su mu javili prije gotovo godinu dana. Tako su mislili i iz Udruge hrvatskih sudaca koji javljaju već dvije godine. Tako sam mislio i ja koji sam im javio prošli tjedan.
Međutim, nisu mi stigli odgovoriti – pripremali su veliku najavu plana kako potrošiti novih 932,1 milijun eura na razvoj novih sustava umjetne inteligencije. Kad pogledamo koliku su štetu djeci i žrtvama napravili sa sustavom od 300.000 eura, strah me je i pomisliti koliku će štetu napraviti ako potroše 3000 puta više.
Katkad sam stvarno ponosan što živim u Hrvatskoj. Ali ne ovaj tjedan.
Foto: Damir Habijan Instagram, Nano Banana 2
