U Njemačkoj kreće zanimljiva inovacija koja bi mogla imati dugoročne efekte na mladu generaciju: djeca u dobi od 6 do 18 godina počet će uskoro primati mjesečnu državnu uplatu od 10 eura na svoje individualne račune mirovinske štednje kojima će upravljati privatni upravitelji.
Ta će se mjera najprije primjenjivati na djecu rođenu 2020. godine, objavljeno je, a predviđeno je i da roditelji mogu na taj račun dobrovoljno uplaćivati dodatna vlastita sredstva. Za djecu i mlade čiji roditelji ne otvore takav račun za mirovinsku štednju, predviđen je sustav kolektivnog ulaganja.
Računica s ulaganjem od 10 eura
Parlament je usvojio prijedlog ‘Frühstart-Rente’ sredinom listopada (još se čeka odobrenje Bundesrata koji predstavlja njemačke savezne pokrajine), a kako stoji na internetskim stranicama vlade, to bi trebalo stupiti na snagu u siječnju 2027. godine.
Je li takva štednja, temeljena na ulaganjima na tržištu kapitala, rješenje barem za dio financijske neizvjesnosti s kojom se u sklopu postojećeg mirovinskog sustava potencijalno suočavaju nove generacije?
Njemačka vlada nudi sljedeću računicu: „Samo na temelju državnih poticaja u ukupnom iznosu od 1440 eura, uz pretpostavku prosječnog nominalnog godišnjeg prinosa od sedam posto, vrijednost takvog investicijskog portfelja mogla bi dosegnuti oko 2200 eura do djetetove 18. godine. Bez ijedne dodatne uplate, vrijednost te imovine mogla bi narasti na približno 53.000 eura do odlaska u mirovinu.“ Dalje se navodi kako bi, u slučaju da roditelji uplaćuju dodatnih 50 eura mjesečno, iznos na računu mogao narasti na više od 300.000 eura do odlaska u mirovinu.
Zanimalo nas je što o toj mjeri misle u hrvatskim mirovinskim fondovima. Kako nam je odgovorila Marta Meštrov, direktorica prodaje i marketinga Erste društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ‘Frühstart-Rente’ im je zanimljiv i ocjenjuju ga kao promišljen pristup.
Djeluje skromno, ali to je ulaganje na 60 godina
„Deset eura mjesečno djeluje skromno, ali u mirovinskoj štednji najvrjedniji resurs nije iznos, nego vrijeme. Dijete koje počne štedjeti sa šest godina ima pred sobom investicijski horizont od gotovo šezdeset godina. To je dovoljno vremena da novac doista radi i da složeni prinos, iz godine u godinu, pretvori male uplate u značajan kapital“, odgovara.
Napominje također da ulaganje na tržištu kapitala nosi rizik, a vrijednost štednje neće rasti ravnomjerno, bit će i godina pada. „No, upravo je dugi horizont ono što taj rizik čini podnošljivim. Kratkoročne oscilacije koje bi nekome pred mirovinom mogle ozbiljno naštetiti, za dijete koje do mirovine ima pola stoljeća postaju tek prolazne epizode, a tržište ima dovoljno vremena da se oporavi. Zato je za djecu razumno prihvatiti više rizika nego za starije štediše, jer se dugoročno upravo taj rizik nagrađuje višim očekivanim prinosom“, objašnjava.
U Hrvatskoj roditelji mogu uplaćivati za djecu, a država daje poticaje
Bi li u Hrvatskoj trebali razmišljati u istom smjeru? Naša sugovornica smatra da postoje dobri temelji za to, ali i naglašava da hrvatski dobrovoljni mirovinski fondovi nemaju dobnu granicu, pa član može biti i dijete, a roditelji već danas mogu uplaćivati u njegovo ime. „Dijete pritom ostvaruje i pravo na državna poticajna sredstva od 15 posto godišnjih uplata, najviše 99,54 eura godišnje. Već i skromna mjesečna uplata tako dobiva dodatni poticaj države i desetljeća vremena da raste“, odgovara.
Raspravu o sličnim idejama, pogotovo ako se u to uključi strategija ulaganja prilagođena dugom horizontu kakav imaju djeca, ocjenjuje dobrodošlom te naglašava da takve mjere imaju i odgojnu dimenziju: djeca rano uče da je mirovina nešto što se gradi cijeli život.
Njemački kritičari: Potpora ide i za djecu iz imućnih obitelji, nedovoljan iznos, kriva poruka…
U Njemačkoj je ta mjera dio šire reforme mirovinskog sustava koji uvodi Merzova vlada, budući da zbog starenja stanovništva i sporog gospodarskog rasta dolazi u pitanje njegova održivost. No, nije doživjela samo pohvale. Primjerice, kritičari ističu da se državna potpora dodjeljuje svoj djeci, uključujući i onu iz obitelji s visokim prihodima kojima ta sredstva nisu potrebna (Deutsches Aktieninstitut). Također, riskira se dodatno produbljivanje imovinskih nejednakosti. Neki smatraju pak da je iznos od 10 eura mjesečno simboličan i ne može imati značajan utjecaj na dugoročnu sigurnost mirovine.
Među kritičarima je bio i predsjednik poznatog Ifo Institut koji je, među ostalim, ukazao da bi se godišnji iznos potreban za tu mjeru – oko milijardu eura – mogao daleko bolje potrošiti na nešto drugo, a on pritom smatra i da se mladima šalje kriva poruka, odnosno „potiče se iluzija da priprema za budućnost znači oslanjanje na državnu potporu“.
Foto: Magnific, privatna arhiva, Canva
