Što god da rade, od frizerstva i čuvanja djece do arhitekture, trajne šminke i računovodstva, zlatarske poduzetnice došle su do iste poruke: u maloj sredini posao se gradi na povjerenju i preporuci, a za početak je potrebna hrabrost da se napusti sigurnost. Pokazalo se i da znati raditi svoj posao nije isto što i znati voditi posao. Marketing, naplata, ulaganje u edukaciju i vidljivost tražili su od njih više nego sama struka.
Središnji dio programa WiA Connecta u Zlataru bio je panel o putu od poduzetničke ideje do održivog rasta a moderirao ga je Ivan Fischer. Sudionice su govorile o tome što ih je potaknulo da krenu same, kako su našle prve klijente, koliko je tržište u Zlataru i okolici otporno na njihove struke, koje su im bile najveće pogreške i što bi danas napravile drukčije. Sudjelovale su Višnja Loparić, vlasnica frizerskog obrta i predsjednica Udruženja obrtnika Zlatar, Anita Habazin, vlasnica obrta Malci, Maša Varga, arhitektica i vlasnica M+V Arhitekture, Katarina Kumpar, vlasnica KKates Beauty Rooma, i Ivana Novosel, vlasnica i direktorica tvrtke Accounting and More.
Četrdeset godina u prvom redu
Loparić je svoj salon otvorila 1985., nakon srednje škole u Zagrebu. Upisala je biologiju, ali je počela raditi i shvatila da je frizerski posao ono što je zanima, prije svega zbog ljubavi prema ljudima. Danas, nakon 40 godina samostalnog rada, može reći da je posao vodila uspješno. Ispričala je da je u Zlataru tada pionirski bilo otvoriti žensku radnju, jer je obrtnica bilo vrlo malo, a frizerski posao u gradu uglavnom su vodili muškarci. „Mi žene smo tada bile malo potcijenjene. I eto, ja sam se usudila i ustrajala svih ovih godina“, rekla je Loparić.
Na pitanje što se promijenilo od 1985. do 2026. odgovorila je da je danas definitivno lakše, i zbog dostupnosti svega i zbog novog doba koje je donijelo nove izazove. Kao predsjednica udruženja dala je i širu sliku lokalnog obrtništva. Prema njezinim riječima, područje udruženja obuhvaća 9 općina i jedan grad, a evidentirano je 623 obrta, od čega 203 vode žene, pa ni trećina nije ženska. Najviše obrtnika ima u gradu Zlataru, oko 170. Male sredine, kaže, imaju prednost jer se obrtnici poznaju, druže i surađuju s lokalnom zajednicom. Upozorila je i na nove propise te inspekcije koje su šokirale mnoge obrtnike i naglasila da se udruženja moraju boriti za obrtnike i njihove probleme.
Obrt rođen iz osobnog problema
Anita Habazin je obrt za čuvanje djece pokrenula prije osam godina, a razlog je bio osoban. Nakon što se iz inozemstva vratila u Zlatar, nije mogla upisati dijete u vrtić jer nije bilo mjesta. Vani joj je normalno da svako dijete ima mjesto u vrtiću, pa je u tome prepoznala stvarnu potrebu. Prvo su u njezinu obrtu bila i njezina djeca, a potražnja se pokazala velikom. Klijente nije imala problema pronaći jer su već prvih mjesec dana bili popunjeni, a lista čekanja postoji još i danas, kao i kod vrtića i drugih obrta u okolici. Razlog je to što je djece puno, a bake i mame rade.
Nije stala na jednom obrtu. Pokrenula je i igraonicu s rođendaonicom jer je primijetila da u manjoj sredini za djecu nema aktivnosti osim vrtića i škole. Predsjednica je i Društva „Naša djeca“, pa joj je život vezan uz djecu. „Nije to samo posao, to je ljubav prema djeci“, rekla je Habazin. Kad je riječ o tome što u njezinoj branši donosi klijente, rekla je da je najvažnija usmena preporuka. Roditelj koji je zadovoljan preporučit će dalje, a povjerenje je ključno kad se nekome povjerava dijete.
Preporuka ne dolazi preko noći
Maša Varga je nakon diplome radila u nekoliko arhitektonskih ureda kako bi stekla iskustvo, a oduvijek je znala da želi imati nešto svoje. Prekretnica je bio razgovor za posao na kojem je dobila vrlo nisku ponudu za odgovornost koju je trebala preuzeti kao jedini ovlašteni arhitekt u uredu. Zaključila je da, ako već nosi toliku odgovornost, to može i za sebe. Godine 2017. vratila se u Zlatar i otvorila obrt. Željela je sama organizirati projekte, komunicirati s klijentima i imati svoje vrijeme.
Prvi poslovi došli su preko prijatelja i poznanika, a prvi upit od nepoznate osobe stigao je preko internetskog portala koji povezuje klijente i pružatelje usluga. U njezinoj struci poslovi najviše dolaze preporukom, a za to treba vremena jer se projekt mora izraditi i zgrada izgraditi prije nego što je zadovoljan klijent preporuči dalje. „Preporuka ne dolazi preko noći“, pojasnila je Varga. Najviše radi u Krapinsko-zagorskoj županiji, ali i diljem Hrvatske, na javnim i privatnim projektima. Izdvojila je zahtjevnu obnovu zgrade nakon potresa, koja traži suradnju s konzervatorima. Kao osobnu pouku navela je da bi voljela biti sigurnija u sebe od početka. Težom stranom posla smatra klijente koji ne plate već odrađenu uslugu, što posebno boli kad nemaš financijski oslonac da preživiš dok se račun ne naplati.
Iz korporacije u trajnu šminku
Katarina Kumpar je 15 godina radila u velikim korporacijama dok je nije stigao burnout. Imala je jedno dijete i htjela je biti više uz njega, pa je odlučila svoj hobi pretvoriti u posao, bez ikakvih sigurnih uvjeta. Počela je šminkanjem, a zatim se zaljubila u trajni make-up. Priznaje da su joj korporativno iskustvo i znanje o financijama pomogli, ali ju je iznenadilo koliko je velika razlika između rađenja posla i njegovog organiziranja. „Velika je razlika znati raditi svoj posao i znati voditi svoj posao“, rekla je Kumpar. U poslu je morala postati i marketinški stručnjak i kreator sadržaja, a računovodstvo mora razumjeti iako ima računovođu. Posebno joj je teško bilo izaći iz komfor zone i stalno se pojavljivati na mrežama.
Potražnja za trajnom šminkom veća je u Zagrebu nego u Zagorju, pa tri dana u tjednu radi u Zagrebu, a petak i subotu u Zagorju. Cilj joj je ženama u Zagorju približiti trendove. To uključuje stalne edukacije, certifikate i putovanja, ali i edukaciju klijentica, jer žele trendove koji im ne stoje dobro. Zadovoljna je što na njezine radionice dolaze i žene starije od 40 i 50 godina koje se ne boje učiti nešto novo.
Kad prijatelji kažu „otvori svoje“
Ivana Novosel je godinama radila u Zagrebu, a njezin je motiv bio jasan: željela je živjeti i raditi kod kuće u Zagorju, gdje joj je kvaliteta života puno bolja nego u gradu. Kod poslodavca je bila dobra u svom poslu, ali više nije vidjela mogućnost napredovanja. Poticaj su joj dali poznanici i poslovni partneri, koji su joj se stalno obraćali za pomoć oko financija i računovodstva, od pisanja za banku do čitanja financijskih izvještaja. Poručivali su joj da otvori svoje jer joj dobro ide.
„Ideja je dugo tinjala, dok nisam odrasla dovoljno da shvatim da je to taj trenutak“, rekla je Novosel. Iz korporacije je ponijela naviku da strategiju poznaje do detalja, a na tržištu je shvatila da je sama, bez tima i bez nekoga tko ju pokriva. To joj je isprva djelovalo kao pogreška, a zapravo je dio puta, i nije razlog za odustajanje.
Sadržaj nastao u sklopu okupljanja WiA Connect u Zlataru.
Foto: Grad Zlatar
