Once upon a time je netko na jednoj od konferencija rekao da u kompanijama radi sljedeći statistički uzorak zaposlenika:
-do 20% izuzetno motiviranih, brzo uče i čine talent pool, skloni su čestim promjenama, nemaju strpljenja za čekanje,
–do 20% izuzetno negativnih, imaju svo strpljenje ovoga svijeta, rijetko odlaze i uvijek su nezadovoljni,
–do 60% šuš-muš (ovako sam ih ja prozvala, sama sam pripadnik ove skupine i šuš-šmuš se referira na raspoloženje spram zadataka, okoline, pravila igre u organizaciji i zapravo svega onoga što utiče na našu individualnu produktivnost i efikasnost). Pravi karakter šuš-muševa je stabilna većina, visokostručni, odgovorni, pouzdani, teško se odlučuju napustiti poslodavca, najčešće je to uvjetovano nepravdom, nepriznanjem onoga što isporučuju, neriješenim konfliktima u organizacijama i slično. Uglavnom, znamo da su tu i vjerujemo da će zauvijek biti tu.
Koliko brzo prepoznajemo ove profile?
Ako se osvrnemo na naša mala okruženja, brzo ćemo prepoznati ovu podjelu, pozicionirati sebe i naše kolege.
Zašto ovo pišem? Puno se piše i razmatra kako zadržati talente u kompanijama. Kada je talent pool u kompanijama uređen na stručan način dolazimo do podatka da u kompanijama možemo imati do 5 posto izuzetnih talenata. Ostali zaposlenici se mogu kategorizirati prema efikasnosti u različite pretince…stručnjaci, eksperti za određene oblasti ili oni koji isporučuju ono što se od njih očekuje i od njih živi svaka kompanija. Najbrojniji su, predstavljaju temelj svih procesa, nisu u kategoriji top talenata.
Znači govorimo o oko 60 posto zaposlenika svake kompanije, šuš-muševa, koji poznaju posao, imaju intrizičnu odgovornost da ono što rade bude kvalitetno i u skladu s očekivanjima, da iskoriste svo svoje znanje i sive ćelije, preuzimaju poslove od negativnih zaposlenika, jednostavno su pouzdani. Mogu biti manje produktivni u danima kad se ne osjećaju baš najbolje, nisu raspoloženi, imaju neke privatne probleme, vide u okruženju neka događanja koja se kose s njihovim vrijednostima… ali u konačnici uvijek su odgovorni prema sebi i prema poslu.
Tko misli na šuš-muševe?
Korporativni svijet se uglavnom utrkuje u kreiranju strategija za zadržavanje onih do 5 posto top talenata, pa se nameće pitanje: tko misli na nas, šuš-muševe? Mi najčešće nismo na posterima kompanije, ako se radi neko interno istraživanje „raja“ nas izabere za dobrog i važnog suradnika ili ambasadora neke od vrijednosti. Rijetko smo pod svjetlima reflektora. Ali ako nas oko 60 posto istovremeno odluči raditi striktno ono što piše u ugovoru, bez naših sivih ćelija, bez našeg skrivenog truda i bez one tihe intrizične odgovornosti, cijeli sistem pada u probleme.
Procesi predstavljaju primjenu vizija s papira kroz djelovanje naših ruku, uma, iskustva i motivacije. Zasigurno je važno da osvijestimo da stabilnost kompanije uglavnom dolazi od onih koji drže temelje dok se tlo trese.
Trebaju nam sva tri profila
Da budemo jasni – trebaju nam sva tri profila zaposlenika, pripadnici talent poola uglavnom pokreću stvari drugačije, pripadnici vječno negativnih zaposlenika nam znaju dati drugačiju percepciju onoga za što smo mislili da je potpuno ispravno, a zbog stava i energije nekad nam je teško saslušati ih. Pripadnici šuš-muša uglavnom rade svoj posao, pronalaze načine da isti završe čak i kada nisu suglasni s načinom u potpunosti, drži ih visoka stručnost i odgovornost. Ako osvijestimo činjenicu da gotovo 70-90 posto procesa ovisi o njima, što radimo kako bismo ih zadržali u organizaciji?
*Ispričavam se svim šuš-muševima koje je naziv potencijalno uvrijedio, ali dolazi iz vlastitog iskustva šuš-muša.
Piše: Sanda Ljukovac, Human Resources Consultant
Tekst je originalno objavljen na WiA BiH.
