Once upon a time je neko na jednoj od konferencija rekao da u kompanijama radi sljedeći statistički uzorak zaposlenika:
do 20% izuzetno motiviranih brzo uče čine talent pool, skloni su čestim promjenama, nemaju strpljenje da čekaju,
do 20% izuzetno negativnih, imaju sve strpljenje ovoga svijeta, rijetko odlaze i uvijek su nezadovoljni,
do 60% Šuš-Muš (ovako sam ih ja prozvala, sama sam pripadnik ove skupine i Šuš-Muš se referira na raspoloženje spram zadataka, okoline, pravila igre u organizaciji i zapravo svega onoga što utiče na našu individualnu produktivnost i efikasnost). Pravi karakter Šuš-Muševa je Stabilna većina, visoko stručni, odgovorni, pouzdani, teško se odlučuju da napuste poslodavca, najčešće je to uvjetovano nepravdom, nepriznanjem onoga što isporučuju, neriješenim konfliktima u organizacijama i sl. Uglavnom znamo da su tu i vjerujemo da će zauvijek biti tu.
Koliko brzo prepoznajemo ove profile?
Pa sada ako se osvrnemo na naše mala okruženja brzo ćemo prepoznati ovu podjelu, pozicionirati sebe i naše kolege.
Zašto ovo pišem, puno se piše i razmatra kako zadržati talente u kompanijama, kada je talent pool u kompanijama urađen na stručan način dolazimo do podatka da u kompanijama možemo imati do 5% izuzetnih talenata, ostali zaposlenici se mogu kategorizirati prema efikasnosti u različite pretince…stručnjaci, experti za određene oblasti ili oni koji isporučuju ono što se od njih očekuje i od njih živi svaka kompanija. Najbrojniji su, predstavljaju temelj svih procesa, nisu u kategoriji Top talenata.
Znači govorimo o cca 60% zaposlenika svake kompanije tačnije Šuš-Muševa, poznaju posao, imaju intrizičnu odgovornost da ono što urade bude kvalitetno i u skladu sa očekivanjima, da iskoriste sve svoje znanje i sive ćelije, preuzimaju poslove od negativnih zaposlenika, jednostavno su pouzdani. Mogu biti manje produktivni u danima kada se ne osjećaju baš najbolje, nisu raspoloženi, imaju neke privatne probleme, vide u okruženju neka dešavanja koja se kose sa njihovim vrijednostima…ali u konačnici uvijek su odgovorni prema sebi i prema poslu.
Ko misli na Šuš-Muševe?
Korporativni svijet se uglavnom utrkuje u kreiranju strategija za zadržavanje onih do 5% top talenata, nameće se pitanje: Ko misli na nas, Šuš-Muševe? Mi najčešće nismo na posterima kompanije, ako se radi neko interno istraživanje „raja“ nas izaberu za dobrog i važnog saradnika ili Ambasadora neke od vrijednosti. Rijetko smo pod svjetlima reflektora. Ali ako nas cca. 60% istovremeno odluči raditi striktno ono što piše u ugovoru, bez naših sivih ćelija, bez našeg skrivenog truda i bez one tihe intrizične odgovornosti, cijeli sistem zapada u probleme.
Procesi predstavljaju primjenu vizija sa papira kroz djelovanje naših ruku, uma, iskustva i motivacije. Zasigurno je važno da osvijestimo da stabilnost kompanije uglavnom dolazi od onih koji drže temelje dok se tlo trese.
Trebaju nam sva tri profila
Da budemo jasni trebaju nam sva tri profila zaposlenika, pripadnici Talent Poola uglavnom pokreću stvari drugačije, pripadnici vječno negativnih zaposlenika nam znaju dati drugačiju percepciju onoga za što smo mislili da je potpuno ispravno, zbog stava i energije nam je nekada teško da ih saslušamo. Pripadnici Šuš-Muša uglavnom rade svoj posao, pronalaze načine da isti završe čak i kada nisu saglasni sa načinom u potpunosti, drži ih visoka stručnost i odgovornost.
Ako osvijestimo činjenicu da gotovo 70-90% procesa zavisi od njih, šta radimo da bismo ih zadržali u organizaciji?
*Izvinjavam se svim Šuš-Muševima koje je naziv potencijalno uvrijedio, ali dolazi iz vlastitog iskustva Šuš-Muša.
Piše: Sanda Ljukovac, Human Resources Consultant
Foto: Canva
