Karijera - Karijera i leadership

Hrvatica među 100 najboljih CIO-a na svijetu: ‘Za kruh nije važna samo motika. Potrebni su i hlad, rakija i panceta’

Hrvatica među 100 najboljih CIO-a na svijetu: ‘Za kruh nije važna samo motika. Potrebni su i hlad, rakija i panceta’

Za Sandru Kujundžić Drašković, globalnu direktoricu informacijskih tehnologija (CIO) u međunarodnoj kompaniji Transcom, priznanje uvrštavanja među sto najistaknutijih svjetskih tehnoloških lidera svakako je važna profesionalna potvrda. Na ovogodišnjem popisu HotTopics Global CIO 100 jedina je predstavnica Hrvatske, a priznanje joj je uručeno krajem listopada u Nashvilleu.

Mnogo važnijim od samog priznanja ipak smatra odlazak u Greenville, gdje se susrela s ljudima koji svakodnevno rade na rješavanju konkretnih problema. Takvi su susreti, objašnjava, prilika da se vidi kako odluke donesene na globalnoj razini doista utječu na ljude koji ih provode u praksi.

„Pozornica, svjetla reflektora i kristalna priznanja traju jednu večer. Ako lider dopusti da ga takve stvari ponesu i udalje od onoga što se stvarno događa na terenu, gubi doticaj sa stvarnošću. Pravi puls kompanije ne kuca na summitima, nego na prvoj liniji“, kaže Kujundžić Drašković.

Više od 400 stručnjaka

U Transcomu je odgovorna za globalnu tehnološku funkciju, a njezin tim okuplja više od 400 stručnjaka. Upravljanje tolikim brojem ljudi, smatra, ne znači da mora nadzirati svaki njihov korak. Njezin je posao postaviti jasnu viziju, uklanjati prepreke i omogućiti ljudima da samostalno donose odluke.

„Dashboardi i KPI metrike su nužan navigacijski instrument, ali oni prikazuju samo posljedice, a ne uzroke. U tablicama ne možete vidjeti frustraciju zaposlenika zbog alata koji zapinje nekoliko sekundi, niti možete osjetiti entuzijazam kada tim samoinicijativno pronađe rješenje koje klijentu štedi sate rada“, objašnjava.

Zato nastoji održavati redovitu komunikaciju na različitim razinama organizacije. S najbližim suradnicima sastaje se svaki tjedan, svaka dva mjeseca razgovara sa širom skupinom rukovoditelja, a jednom u tromjesečju okuplja cijeli tehnološki tim. Kad god joj obveze dopuštaju, vrijeme provodi i s operativnim timovima.

No, postoji još jedan element koji smatra posebno važnim za kvalitetno radno okruženje, a koji se rijetko nalazi u korporativnim priručnicima o upravljanju. „Smatram da je mogućnost opuštene šale na svim razinama, bez obzira na hijerarhiju, temelj zdrave i psihološki sigurne organizacije. Kod nas svatko ima otvorena vrata prema svakome i svatko se sa svakim može našaliti“, kaže.

Humor, dodaje, nije samo način da radni dan bude ugodniji. Njime se razbijaju nepotrebne hijerarhijske barijere, lakše prolazi kroz krizne situacije i gradi povjerenje među ljudima.

Umjetna inteligencija nije čarobni štapić

Kao tehnološka direktorica, značajan dio svojeg posla posvećuje umjetnoj inteligenciji i digitalnoj transformaciji. Pritom smatra da se o AI-ju još uvijek previše govori kroz dvije krajnosti: ili kao o tehnologiji koja će zamijeniti ljude ili kao o prolaznom trendu koji neće ispuniti velika očekivanja.

Obje su perspektive pogrešne, smatra, a posebno je opasno vjerovati da se uvođenjem umjetne inteligencije mogu automatski riješiti problemi koji proizlaze iz loše organiziranih poslovnih procesa. „Automatizirate li kaotičan proces, dobit ćete samo brzi kaos“, upozorava.

Tehnologiji prepušta repetitivne i administrativno zahtjevne zadatke, dok ljudima ostavlja ono u čemu su nezamjenjivi: empatiju, etičku prosudbu i snalaženje u situacijama koje se ne mogu unaprijed predvidjeti.

Od inženjerstva do poslovnog upravljanja

Njezin profesionalni put počeo je u tehničkom području, no jedna od najvažnijih karijernih prekretnica dogodila se kada je prešla u operativno i poslovno upravljanje. Inženjersko obrazovanje i iskustvo dali su joj analitičku disciplinu, dok su joj rukovodeće funkcije omogućile da bolje razumije ljude, poslovne procese i tržište. 

„Mogu ravnopravno sjediti s inženjerima i razgovarati o arhitekturi sustava, a sat vremena kasnije u razgovoru s upravom i investitorima prevoditi tehnička ulaganja u EBITDA-u, poslovnu agilnost i korisničko zadovoljstvo“, objašnjava.

No, kada govori o uspjehu i tempu karijere, ne poseže za uobičajenim menadžerskim formulacijama o ambiciji, disciplini i produktivnosti. Umjesto toga, izdvaja jednu osobnu životnu filozofiju. „Za kruh nije važna samo motika. Potrebni su i hlad, i rakija i panceta“, kaže.

Motika, objašnjava, predstavlja trud, znanje i tehnologiju, odnosno sav onaj težak i mjerljiv rad. Hlad je vrijeme za odmor i promišljanje, dok su rakija i panceta simbol druženja, slavlja, humora i malih životnih zadovoljstava. Rad bez užitka i zajedništva, smatra, prije ili kasnije vodi u pregaranje.

Žene ne bi trebale čekati da ispune baš svaki kriterij

Jedan od problema koji primjećuje kod položaja žena u tehnološkom sektoru je sklonost perfekcionizmu. „Žene često upadnu u zamku perfekcionizma i čekaju da zadovolje 100 posto kriterija prije nego što zatraže priliku, dok muškarci često krenu sa 60 posto i ostatak svladavaju u hodu“, kaže.

Njezina je poruka – samopouzdanje se ne mora pojaviti prije nego što napravimo prvi korak. Često se gradi upravo kroz akciju, preuzimanje odgovornosti i spremnost da se uđe u situacije u kojima nemamo sve odgovore.

Uz to, ističe kako je u tehnološkoj industriji posebno je važno kontinuirano učiti. Jednako važnim smatra mentorstvo – ulogu osobe koja uči od iskusnijih kolega kao i onu koja vlastito iskustvo prenosi mlađim kolegicama.

Njezina poruka ženama koje žele napredovati u karijeri sažeta je u tri stvari: učiti svakodnevno, zauzeti svoje mjesto za stolom i ne bojati se zatražiti pomoć.

Najvažniji rezultat nisu projekti, nego ljudi

Kada razmišlja o tome što bi željela ostaviti iza sebe, Kujundžić Drašković ne spominje tehnološke sustave, infrastrukturu ni softverska rješenja. Sve će se to, kaže, za pet ili deset godina vjerojatno nadograditi ili zamijeniti nečim novim.

Trajnijom vrijednošću smatra ljude koje je tijekom karijere uspjela potaknuti na razvoj, kojima je pomogla otvoriti vrata i koji su zahvaljujući tom iskustvu stekli dovoljno samopouzdanja da i sami postanu lideri.

„Voljela bih da moji timovi ne pamte samo isporučene projekte i budžete, nego činjenicu da su uz mene rasli brže nego što su mislili da mogu, da su radili u psihološki sigurnom i opuštenom okruženju te da su nakon toga sami postali izvrsni lideri koji vode s integritetom, humorom i brigom za čovjeka“, zaključuje.


Foto: HotTopics, privatni arhiv

Što dobivate besplatnom registracijom?

  • Neograničeno čitanje našeg sadržaja
  • Newslettere prema vašim interesima
  • Pozive na događaje u vašoj blizini