Postoji jedna opasna iluzija u koju nas uvjeravaju od prvog dana formalnog obrazovanja: da za svaki korak u životu prvo moraš dobiti diplomu, proći sve tečajeve i ponoviti gradivo dok ne budeš 100% sigurna da ne možeš pogriješiti.
U školi je to možda funkcioniralo. U životu i biznisu je to najbrži put da potratiš vrijeme (koje ne možeš vratiti).
Recimo, jsam čekala pet godina da pokrenem vlastitu tvrtku. Pet. Godina.
Ako se pitaš što sam radila tih pet godina, pa, skupljala sam pokrića. Još jedan certifikat. Još jedna edukacija. Još malo teorije. Još jedan sloj mentalne zaštite koji mi je trebao poslužiti kao štit od potencijalnog neuspjeha. U svojoj glavi sam mislila da sam temeljita i odgovorna. U stvarnosti, bila sam u potpunom zarobljeništvu imposter sindroma i zablude zvane “potpuna spremnost”, plus lagano paralizirana strahom.
Produktivno odgađanje i “vječni studenti”
Kad malo bolje pogledam oko sebe, primjećujem kako su žene često sklone ovoj zamci.
Prije nego što postavimo ponudu na tržište, želimo:
- Savladati sve tehničke i operativne detalje unaprijed.
- Imati odgovor na svako moguće pitanje koje bi netko mogao postaviti.
- Proći još jedan tečaj jer “sigurno postoji još nešto što ne znam”.
To se zove produktivno odgađanje. Osjećaš se kao da radiš na sebi i pripremaš teren, a u stvarnosti samo odgađaš trenutak u kojem tvoja ideja mora izaći u stvarni svijet i napraviti promjenu.
Istina je brutalno jednostavna: nikada nećeš biti potpuno spremna.
Niti jedan poslovni plan ne preživi prvi doticaj sa stvarnim klijentima u potpunosti onako kako je napisan u bilježnici. Niti jedna certifikacija ne može te pripremiti na operativni kaos, tehničke smetnje i promjene na tržištu koje dolaze s prvim danom stvarne egzekucije.
Biznis se ne uči iz knjige…uči se na terenu
U tehničkom svijetu postoji pravilo: kod ne možeš u nedogled testirati u lokalnom okruženju i pretvarati se da znaš kako će se ponašati. U jednom trenutku moraš otići u produkciju (deploy into production). Tek tamo vidiš što drži vodu, a što pada kada se dogodi stress test u praksi.
Biznis funkcionira identično.
Svo stvarno znanje, samopouzdanje i operativna stabilnost ne dolaze iz teorije, nego dolaze iz rješavanja problema u hodu. Znanje ne prethodi akciji. Akcija stvara znanje.
- Prvih 80% samopouzdanja dobiješ tek kad napraviš prvi korak bez zaštitne mreže.
- Prvih 80% procesa posložit ćeš tek kad vidiš gdje ti sustav zapravo puca pod realnim radnim opterećenjem.
Pet godina sam mislila da mi nedostaje još “samo malo znanja”. Danas znam da mi je nedostajala samo hrabrost da prihvatim da ću prve greške rješavati u hodu i da je to jedini realan put.
Skidanje pritiska sa “savršenog starta”
Ako trenutačno sjediš na ideji, projektu ili ponudi i čekaš da prođeš još jedan tečaj ili dobiješ još jednu potvrdu sa strane da si “spremna”, molim te stani.
Ne treba ti još jedan papir da bi bila legitimna. Ne treba ti odobrenje autoriteta.
Jedina razlika između tebe i onih koji već rade posao koji ti želiš raditi nije u tome što oni znaju sve, nego u tome što su prihvatili neizvjesnost i krenuli graditi dok hodaju.
Nije stvar u tome da uletiš grlom u jagode bez ikakve pripreme. Odraslo je i pametno postaviti temelje, napraviti računicu i razumjeti osnove posla. No istovremeno je apsolutna iluzija vjerovati da se možeš unaprijed pripremiti na baš sve tipove osobnosti klijenata, nepredviđene zavoje i situacije koje donosi rad sa stvarnim ljudima i stvarnim tržištem.
Upravo su te nepredvidive situacije i rješavanje problema u hodu ono što poduzetništvo čini dinamičnim, živim i, na kraju dana, zabavnim.
Da znaš svaki detalj unaprijed, to ne bi bio biznis, nego serija s detaljnim opisima epizoda.
Dakle…izađi iz učionice i kreni u produkciju. Pripremi se koliko je razumno, a sve ostale detalje pohvatat ćeš putem jer si inteligentna i snalažljiva.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
