Tapasi nisu samo male porcije hrane. U Španjolskoj su dio društvenog života, povod za okupljanje i način da se večer provede u obilasku lokala, uz nekoliko zalogaja i čašu vina ili hladnog piva.
Chef José Andrés, rođen u Asturiji, već 35 godina živi u Washingtonu, a njegovim se restoranima često pripisuje važna uloga u popularizaciji španjolske kuhinje u SAD-u. Ipak, kaže da se pravi smisao tapasa najbolje razumije upravo u njihovoj domovini.
„Tapasi su mi oduvijek bili svojevrsni ulaz u razumijevanje Španjolske“, rekao je Andrés za BBC. Kad je prije više od 30 godina otvorio restoran Jaleo, američka publika još nije bila naviknuta na zajedničke tanjure. Danas je dijeljenje hrane mnogo uobičajenije, a Andrés upravo u tome vidi bit tapasa: druženje, zajedništvo i uživanje u istom iskustvu.
Ne naručujte sve odjednom
Njegov omiljeni način uživanja u tapasima je tapeo, odnosno obilazak nekoliko barova tijekom iste večeri. Umjesto dugog sjedenja u jednom restoranu, Španjolci često popiju piće i pojedu nekoliko zalogaja, a zatim odlaze u drugi.
Upravo je predugo zadržavanje u jednom lokalu, smatra Andrés, jedna od najčešćih pogrešaka turista.
Kad prvi put posjeti neki bar, najprije promatra što jedu ljudi oko njega. Ako svi naručuju isto jelo, velika je vjerojatnost da je riječ o specijalitetu kuće. Ponekad je dovoljno pogledati što se nalazi na šanku i odabrati ono što izgleda najbolje.
Među klasicima su tortilla española, debeli omlet s krumpirom i lukom, kozice u ulju s češnjakom, prženi krumpiri sa začinjenim umakom te kroketi s kremastim punjenjem. Ipak, Andrés savjetuje da se uz poznata jela uvijek isprobaju i lokalni specijaliteti.
Uz tapase se može piti gotovo sve, no Španjolci prije jela obično izbjegavaju jača alkoholna pića. Gin-tonic zato najčešće ostavljaju za nakon večere.
Uz tapase se mogu naručiti cava, bijelo ili crno vino, cider, sherry, vermut ili pivo. Pivo se u Španjolskoj često poslužuje u manjim čašama kako bi svaka nova tura ostala dobro ohlađena.
Gdje u Španjolskoj kušati najbolje tapase?
Andrés posebno izdvaja San Sebastián i ulicu Calle 31 de Agosto, poznatu po pintxosima – malim baskijskim zalogajima koji se često poslužuju na čačkalicama i izloženi su na šanku. Ondje preporučuje inćune i gildu, ražnjić od inćuna, papričica i maslina.
U Logroñu, u ulici Calle Laurel, gotovo svaki lokal ima vlastiti specijalitet. Na jednome mjestu mogu se probati gljive s kozicama, na drugom pržene svinjske uši, a na trećem tortilla española.
U Barceloni preporučuje četvrti El Born i Barri Gòtic te lokale El Xampanyet, Cal Pep i La Plata. Ponuda uključuje prženu sitnu ribu, kruh s rajčicom, salate, školjke i pržene artičoke.
U Madridu savjetuje obilazak ulice Calle Ponzano ili četvrti Lavapiés. U lokalu Melo’s preporučuje kroket od sušene svinjske plećke i njihov sendvič zapatilla sa šunkom i sirom tetilla.
Na jugu zemlje, u Sanlúcaru de Barramedi, ne bi trebalo propustiti tortillitas de camarones – tanke i hrskave uštipke sa sitnim kozicama, osobito u lokalu Casa Balbino.
Najvažnije pravilo ipak je jednostavno: naručiti piće, pojesti nekoliko zalogaja i nastaviti dalje.
Foto: Hert Niks/Pexels
