Kažu da moć kvari, a prilika čini lopova. Volio bih vjerovati da se to na mene ne odnosi, ali nisam nikad imao ni osobito moći ni nekih prilika, više su to bili nemoć i neprilike, pa zapravo ne mogu ni znati kakav bih bio da završim na čelu neke općine ili gradskog ureda.
Možda bih prvog dana krenuo peglati službenu karticu za “poslovne sastanke”. Ručala bi moja obitelj u Dubravkinom putu, Noelu ili Koraku svaki vikend, wine pairing i sedam slijedova za mamu i tatu, bezalkoholni pairing svježe cijeđenih egzotičnih perverzija za malene.
Nagrada za sebe
Možda bih kresnuo koji auto putem do doma nakon sedam čaša vina – bože moj, tko nikada nije – pa bih brže-bolje zamolio policiju ili kolegicu da kažu da je netko drugi vozio, pa ne mogu reć’ što je stvarno bilo, ostao bih bez kartice! Možda bih organizirao natjecanje u nečem što mi ide – na primjer u kuhanju – pa ostao šokiran kada mi žiri kojeg su moji djelatnici birali dodijeli nagradu.
Odlično ljudima ide opravdavanje – kako drugima, tako i samima sebi. “Provući ću to na karticu od Grada, radim kao konj a plaćen sam tri puta manje nego što bi bio u privatnom sektoru”, na primjer. Ili: “Zaslužio sam tu kosilicu, ipak imam drugi najljepši vrt u Dugom Selu!” Ili: “Pa što ako sam imao prometnu nesreću pod utjecajem alkohola, to se oprašta onima koji stvarno vole Hrvatsku!”
Neke od ovih rečenica će možda trebati objasniti.
Najtužniji dan za krađu
Prva se, naravno, odnosi na Filipa Jurišića, sad već bivšeg voditelja podružnice ZG Holdinga i sad već bivšeg člana stranke Možemo!, kojeg su uhvatili kako se malo zaigrao sa službenom karticom Grada.
Provukao ju je za “sastanak s poslovnim partnerima” igrom slučaja baš onaj dan kada je imao karmine u obitelji. Možda ga ne bi ni uhvatili da nije tražio slobodan dan za sprovod, ali jednom kad kreneš iskorištavati privilegije u javnom sektoru, teško se zaustaviti.
Netko bi mudriji možda i ponudio tužnu priču kako nije imao novaca za platiti, pa da će vratiti iznos gradu, no Jurišić je ponudio još bolju priču da su na sprovodu bili i poslovni partneri, pa da su nakon karmina razgovarali o poslu. Ne znam tko je pokojnik, ali sigurno mu je drago da njegov sprovod nije bio protraćeno poslijepodne, već prilika za razvoj poslovanja u Gradu Zagrebu.
Drugi najljepši od vrtova
Druga je rečenica mnogo zabavnija za objasniti. U Gradu Dugom selu Turistička zajednica Dugog Sela održala je natjecanje za najljepši vrt ili okućnicu. Drugu nagradu – robotsku kosilicu Villager QUIX XS – osvojio je lokalni stomatolog Nenad Panian za svoj uzorni vrt.
Vijest je uredno prenio i lokalni medij u vlasništvu Grada, koji je nekim čudom zaboravio primijetiti, ili barem spomenuti, kako je Nenad Panian usput i gradonačelnik Dugog Sela, te predsjednik Turističke zajednice Dugog Sela. Svašta ljudi zaborave.
Zaboravio je valjda i Panian da nije u redu sam od sebe primiti nagradu, da bi se mogao na licu mjesta odreći nagrade i predati ju trećeplasiranom, da se mogao, na primjer, uopće ne kandidirati – jer je za sudjelovanje bilo potrebno poslati fotografiju vrta. Umjesto toga, sada postoje fotografije gdje Panjina – oprostite, Panian – ponosno hoda kući sa svojim novim robotskim ljubimcem pod miškom.
Sjetio se tek kad su ga kontaktirali mediji, pa je brže-bolje okrivio direktoricu TZ Dugog Sela, Karmelu Vukov-Colić. “Molila me da se prijavim”, rekao je za Dnevnik.hr. “Tako mi i treba, ispao sam budala i kajem se.” Srećom, jer da ga mediji nisu uhvatili, budale bi ispali svi mi.
O kome se tu radi?
Treća je rečenica, nažalost, malo tužnija za objašnjavanje, prvenstveno zato jer nije odmah jasno na koga bi se mogla odnositi. Mogla bi biti riječ o nekadašnjem načelniku općine Donje Voće, Krunoslavu Jurgecu, za kojeg su neki mediji tvrdili kako je 2011. pripit sletio s ceste, a zatim pozvao kolegicu iz HDZ da kaže kako je ona vozila.
Taj je slučaj možda i novinarska patka, Jurgec je tvrdio da je pošten čovjek i da su to laži i na kraju nikada nije bio uhićen zbog toga. Uhitili su ga zbog potpuno nevezanih stvari, poput slanja uvredljivih mailova novoj načelnici Donje Voće, i još jednom zbog toga što je uhodio par ljudi i poslao im više od 2600 e-mail poruka. Evo, moje kolegice iz prodaje mu zavide na učinkovitosti.
Mogla bi biti riječ i o Mariu Banožiću, lovom se bavi, skreće sa puta, auto mu trakama povazdan luta, kojem se evo već treću godinu sudi za prometnu nesreću, a koji je tvrdio da mu je 0,2 promila alkohola u organizam ušlo osmozom kroz kožu – medicinski fenomen kojeg će u narednim godinama sigurno proučavati stručnjaci iz Johns Hopkins klinike.
Ili bi mogla biti riječ o Damiru Dekaniću, kojem je ta rečenica moguće i triput prošla kroz glavu, ako mu rečenice uopće prolaze kroz glavu u stanju u kakvom voli voziti. Dekanić se pijan slupao 2019. dok je bio načelnik općine Andrijaševci, pa 2022. dok je bio župan vukovarsko-srijemski, pa 2024., dok je nekim čudom i dalje bio župan. Evo, neki je dan nepravomoćno osuđen zbog ove druge nesreće, jer je tada i sam shvatio da je možda pretjerao, pa je od policije tražio da lažiraju očevid.
Nikom nije lako
Ono što želim reći je, nikome nije lako u životu i ljudi si zbog toga često svašta dopuštaju. Čak se i moderatori na Redditu povremeno nagrađuju za mukotrpni rad bez naknade tako što lupe ban nekome tko im ide na živce. Lupao je banove na društvenim mrežama Grada i stomatolog Panian, spomenut gore, pa je završio na obavijesnom razgovoru u policijskoj postaji Dugo Selo jer je tvrdio da to radi u dogovoru s policijom.
Lako je pomisliti “svi su oni isti”, jer vjerojatno i jesu. Vjerojatno, kad biraju hoće li postupiti časno, odluče da ne žele biti jedina budala. Samo što su svi ljudi spomenuti u ovom tekstu i dalje članovi svojih stranaka, osim jednog, kojeg je stranka sama prijavila policiji. Možda su pojedinci isti, ali stranke se razlikuju? Barem za sad.
Ja sam se politike uvijek držao podalje i držat ću se, jer znam da postoje samo dva moguća ishoda. Ili bih bio jedina budala koja ne bi krala, ili bih, poput Paniana, ispao budala zbog neke gluposti od 300 eura. U oba slučaja – sramota.
Foto: Dugoselska kronika
