Uvažavanje, razumijevanje i prihvaćanje. Sve to lijepo zvuči i ima smisla, ali zašto ipak ne demonstriramo takvo ponašanje u stvarnim situacijama? Zato što smo nedovoljno svjesni da svaki pojedinac ima svoje umno/mentalne preferencije i da smo zbog njih slični ili različiti. U našem umu postoje centri koji su više ili manje dominantni, a kombinacija centara i intenzitet dominacije nekih od njih utječu na naše preferencije, motivaciju i ponašanje.
Stil našeg razmišljanja utječe na to čemu ćemo dati važnost, što ćemo najbolje naučiti, što će nas motivirati i kako ćemo sve to komunicirati. Sve to odražava se na to kako radimo, u čemu smo uspješni te u kakvoj smo interakciji sa svijetom. Dakle, da bismo nešto mijenjali u našem ponašanju, prvo to trebamo promijeniti na razini razmišljanja, a to je poprilično teško dok ne otkrijemo svoje dominacije i preferencije.
