Posljednje dvije godine i u Hrvatskoj sve više jača trend tzv. “family friendly” tvrtki, odnosno tvrtki koje rade na obiteljski osviještenoj politici upravljanja ljudskim potencijalima. Smanjena prava žena u globalu, a posebno majki, u odnosu na muške kolege svakako su bili dovoljan poticaj za ovakvu prijeko potrebnu praksu u našoj zemlji, no ostaje otvoreno pitanje kako to utječe na samce, odnosno na žene koje nemaju obitelj, supruga i djecu. Jesu li one u takvom okruženju ravnopravne majkama ili ne?
Iako je nedvojbeno “family friendly” pristup majkama i trudnicama potreban, postavlja se i drugo, pomalo zanemareno pitanje. Naime, nitko ne razmišlja o tome kako se s “family friendly” politikom poslovanja nose žene koje nisu majke ni supruge, a rade u okruženju koje je takvo.