Je li ijedna naša misao zaista samo i jedino naša? Ijedan naš stav? Je li ijedan osjećaj koji netko ili nešto izazove u nama stvarno samo i jedino naše? Ili je sve oko nas pa i ono u nama posljedica nekog drugog, nečeg drugog? Nečeg što je tu duže od nas samih? Iako je teško pomisliti da možda nismo toliko autonomni koliko mislimo da jesmo, lutkarska izložba “Mizoginija” pokazuje upravo to: mi danas zaista ne možemo izbjeći povijesno znanje i temelje. Ni u čemu. Pa tako niti u odnosu prema ženama u kojem se vodimo patrijarhalnim i ustaljenim obrascima. Mizoginima, jednom riječju.
Ovog vikenda posjetili smo Ljubljanu gdje se u Ljubljanskom gradu (Ljubljanskom dvorcu) održava izložba “Mizoginija” za posjetu kojoj imate još dva vikenda jer je otvorena do 5. svibnja. Riječ je o izložbi Silvana Omerzua, slovenskog režisera, slikara i lutkovnog umjetnika. Omerzu je na interaktivan i drugačiji način oslikao duboku i korjenitu utemeljenost mizoginije odnosno mržnje prema ženama.
