Potraga za poslom stresno je iskustvo za gotovo svakog pojedinca. Proces uključuje bezbroj napisanih molbi, usklađivanje životopisa s traženim kompetencijama idealnog kandidata u oglasu i brojni sati provedeni na istraživanje tvrtki kako bi im pristupili. Sve je to popraćeno odbijenicama, tvrtkama koje ne odgovaraju, razmatranjima o selidbi u drugu razvijeniju državu, tuđim propitkivanjima o tome kako napreduje traženje posla i nagomilanim računima.
Nakon desetak, a ponekad i stotina prijava, neminovan je i koji poziv na razgovor za posao. Upravo taj najbliži korak samom zapošljavanju, za mnoge kandidate ostaje u neugodnom sjećanju. Pritom se susreću sa zahtijevanjem besplatnog rada, neprimjerenih osobnih pitanja, predstavljanjem normalnih radnih uvjeta poput redovite plaće kao „povlasticu” rada u tvrtki i nerealnim radnim uvjetima. Jesu li takva iskustva uvid u sam rad tvrtke?
