Život stvarno zna biti težak, pun šokova i iznenađenja. Jedan trenutak ideš mirno po ulici, gledaš svoja posla, u drugom trenutku ni kriv ni dužan mlatiš Filipinca svom snagom, ubijaš boga u njemu, bacaš ga na pod i koristiš optativ – taj posebni glagolski oblik kojim se naš jezik izdiže iznad drugih slavenskih jezika – kako bi mu perfektom izrazio želju da mu Svevišnji opći sa ženskim roditeljem.
Ne događa se to svaki dan – zasad – pa je sasvim jasno da si pogođen i potresen tim događajem. Tako barem kaže odvjetnik Mateje O. “Dosta ju je sve ovo pogodilo”, rekao je. Njegovo lice opetovano ju je pogađalo u stisnute šake, znam kako joj je, ja bih isto bio pogođen da se meni tako nešto dogodi. Jadna nebila. Optativ.
Pridružite se da biste nastavili čitati.
