Nedavno sam na poklon dobila puzzle, 1000 komada. S motivom koji mi je prekrasan. Kao i dar. Ono što nisam očekivala je koliko će to slaganje puzzla biti metafora za sve životne pothvate, i za život sam.
Nakon prvobitnog oduševljenja slijedio je uzdah: “Uh, tko će to složiti, 1000 komada! Trebat će mi 1000 godina!”. Pa nakon što udahneš malo, staneš, hajde dobro, može se i to, samo polako. Pa kreneš od očitog. Najlakše je složiti rubove, zar ne?
Pridružite se da biste nastavili čitati.
