Ovih me dana zaokupila ta tema. Složit ćete se da je to najosjetljivije područje odnosa, jer tu možemo osjetiti predanost partnera ili suigrača u nekoj našoj životnoj fazi. Trebamo li zamjerati ne slaganje ili prihvatiti da netko drugačije vidi našu stvarnost? Rekla bih da ipak sve leži u vlastitom samoprepoznavanju. Nemamo li zrelost sagledavanja sebe iz svih kuteva nećemo napraviti previše na polju svog uspjeha. Zapravo možemo, no uz cijenu koju nismo spremni platiti – cijenu vašeg lošeg zdravlja i pokidanih odnosa.
Samopouzdana osoba ima zdrav odnos prema sebi. Dobro balansira između prihvaćanja svojih pogrešaka i kriticizma – zapravo točno je svjesna razlike. Samopouzdanje se temelji na samoprepoznavanju, na putu kojim nas vodi naša duša. Onaj istinski, duboki osjećaj sebe koji nam daje signale da ne idemo dobrim smjerom ili da gradimo pogrešne odnose. Prepoznamo li tko smo mi to zapravo – tko smo ispod te kukuljice koju smo ispleli kako bi se zaštitili od povreda, uštedit ćemo si vijeme koje bismo potrošili na hodanje okolo. Otvorite tu kukuljicu i izbacite krila, dana su nam ne da ih skrivamo već da letimo na njima. Ono što je najljepše u toj istini je da to nisu krila nekog Pegaza koji nam je u život došao da nas spasi. To su krila koja nam izrastu kada si dozvolimo da odrastemo i uzmemo život u svoje ruke.
