Je li vam se dogodilo da dođete na druženje, sretnete simpatičnu osobu, krenete u razgovor i nakon par rečenica, nekako odlučite da bi prekinuli svaki daljnji razgovor. Osoba je (bila) simpatična, vedra, duhovita, ali neugodan miris vas je odbio od daljnjeg druženja.
Obično prvo pomislimo da je do nas, pa malo zastanemo, odmaknemo se, ono decentno, sa dvojbom je li taj neugodan “miris” moj ili tuđi? Krenemo sa, idem popiti malo vode, pa se vraćam. Popijemo vode, prekrijemo vlastita usta i pokušamo ustanoviti – je li do nas (mene). Često uzmemo i neki pepermint bombon. Opet malo stavimo ruku na usta i čekiramo vlastiti dah. U času kada ustanovimo da nije do nas, često to bude i kraj druženja. Šteta, jer moglo je biti baš fora, razgovor, druženje, ležerno.