Sve je češći prizor vidjeti malo dijete u restoranu, roditelji uživaju u obroku i druženju, dok dijete ispred sebe ima naslonjen mobitel i gleda crtiće. Ili dijete sjedi u kišobran-kolicima u parku, ispred njega je ekran i dijete umjesto u prirodi i vršnjacima sav svoj fokus usmjerava u digitalnu stimulaciju.
Svi smo svjesni da ovo nije dobro za djecu, ali roditelji, izmoreni poslom i obavezama, jednostavno nemaju snage više se nositi s djetetovim zahtjevima i misle si “pa koliko to može biti loše, to je samo par minuta…”. Novo istraživanje, koje su proveli znanstvenici s Nacionalnog sveučilišta u Singapuru, pokazalo je da je odgovor na to pitanje: “Mnogo gore nego što većina roditelja misli!”
Slabija radna memorija
Ispitivači su pratili 502 djeteta od rođenja pa do sredine djetinjstva, bilježili su ukupno vrijeme koje su djeca provodila pred ekranima, kao i točnu dob u kojoj su im uređaji postali dostupni, te su otkrili jasnu poveznicu s puno lošijim školskim rezultatima i slabijom radnom memorijom u kasnijim godinama.
Najveći je utjecaj bio na djecu koja su ekrane dobila već u prvoj godini života – dakle ono dijete koje u kolicima umjesto u park gleda u ekran. Nakon toga, od druge do treće godine života, poveznica nije bila toliko očita, ali se ponovno pojavila u šestoj godini djeteta – taman prije polaska u prvi razred osnovne škole.
Znanstvenici su na temelju podataka potvrdili ranija saznanja o količini vremena pred ekranima kao bitnom faktoru za pad u školskom uspjehu i kratkoročnom pamćenju. Uz to, utvrdili su da rano izlaganje digitalnim uređajima prije druge godine života nosi dugoročne štetne posljedice po djetetovu sposobnost učenja.
Ključni trenuci razvoja
Ovu poveznicu – izloženost ekranima s navršenom jednom godinom i sa šest godina – ispitivači povezuju s ključnim trenucima u kognitivnom razvoju djeteta, kada je za normalan razvoj bitno da vrijeme provodi fokusirano na stvarni svijet. Učeći i trenirajući svoj mozak na fizičkim podražajima iz okoline, dijete izbjegava preopterećenje količinom vizualnih i zvučnih informacija koje digitalni uređaji emitiraju.
“Učinci koje smo zabilježili u dobi od jedne godine bili su najveći među svim promatranim vremenskim točkama”, pojasnili su autori studije sa Sveučilišta u Zhejiangu i Nacionalnog sveučilišta u Singapuru. “To sugerira da rano dojenačko doba može biti prozor pojačane osjetljivosti, kada je mozak u razvoju posebno ranjiv na to da vrijeme pred ekranom zamijeni interakcije ključne za učenje.”
Ovakvi nalazi potvrđuju i dodatno naglašavaju važnost službenih preporuka vodećih zdravstvenih organizacija koje precizno definiraju granice izloženosti digitalnom sadržaju u ranoj dobi. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), djeca mlađa od godinu dana uopće ne bi smjela provoditi vrijeme pred ekranima. Za dvogodišnjake se preporučuje najviše jedan sat gledanja u uređaje dnevno, uz napomenu stručnjaka da je i unutar tog okvira optimalno da tog vremena bude što manje. Ograničenje od maksimalno sat vremena dnevno odnosi se na djecu u dobi od tri do četiri godine. WHO pritom ističe da neaktivno sjedenje pred uređajima mora biti zamijenjeno tjelesnom aktivnošću i kvalitetnim snom, što potiče rani razvoj i usmjerava obiteljske navike prema dugoročnom očuvanju zdravlja.
Još strože granice
Panel stručnjaka koji je okupila Europska komisija postavio je još strože granice u svojim nedavnim smjernicama usmjerenima na zaštitu djece u digitalnom okruženju. Njihovo izvješće savjetuje potpuno izbjegavanje ekrana do treće godine djetetova života. Stručnjaci iz Europske unije upozoravaju na fenomen takozvane “teknoferencije”, odnosno situacije u kojoj tehnologija ometa odnos i komunikaciju između roditelja i djeteta. Korištenje pametnih telefona ili tableta za umirivanje i distrakciju djeteta izravno smanjuje ljudsku interakciju presudnu za razvoj pažnje, govornih vještina i socio-emocionalne stabilnosti.
Kada su u pitanju djeca predškolske dobi, između treće i pete godine, stručnjaci napominju da oni postaju samostalniji korisnici uređaja, ali ostaju izrazito ranjivi na stalnu stimulaciju i sustave trenutnog nagrađivanja ugrađene u mnoge aplikacije. U toj dobi pedijatri i dječji psiholozi preporučuju isključivo visoko kvalitetan, spor i edukativan sadržaj. Vizualno agresivne aplikacije i brze izmjene kadrova negativno utječu na pažnju i stavljaju dječji mozak u stanje pasivnog primanja informacija, stoga je nužno birati programe prilagođene njihovom razumijevanju uz zajedničko gledanje i komunikaciju o viđenom.
Kako djeca rastu i kreću u školu, priroda digitalnih rizika se mijenja, a vanjska validacija putem društvenih mreža postaje sve važnija, donoseći rizike povezane sa cyberbullyingom i uspoređivanjem s drugima. Zbog toga se najznačajnija preporuka europskog stručnog panela za stariju djecu odnosi na uvođenje zajedničke europske granice od 13 godina za pristup društvenim mrežama. Prije te dobi, pristup digitalnim uslugama trebao bi biti strogo vremenski ograničen, lišen algoritama koji potiču ovisnost te dopušten isključivo uz odobrenje i nadzor roditelja.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
