Dobila je ono što je tražila, ali umjesto zadovoljstva osjećala je iscrpljenost i zabrinutost. Je li bila preoštra? Je li pretjerala? Takva pitanja muče mnoge žene na vodećim pozicijama, čak i nakon uspješnog razgovora s nadređenima.
Jedno takvo iskustvo opisuje Kelli Thompson, bivša stručnjakinja za ljudske potencijale koja danas radi kao savjetnica za rukovoditelje, u članku za Fast Company.
Njezina se klijentica na novoj poziciji suočila s manjkom zaposlenika i potrebnih tehnoloških sustava. Ponuđena pomoć nije rješavala problem, pa je naposljetku jasno rekla što joj treba. Nadređeni se isprva protivio, ali je pristao na sve njezine zahtjeve. Ona je ipak otišla kući iscrpljena i suprugu priznala da se boji da je pretjerala.
Zašto se žene boje biti „zahtjevne“?
Istraživanje među 687 zaposlenih na puno radno vrijeme pokazalo je da žene češće od muškaraca očekuju negativne posljedice ako se zauzmu za sebe. Ta očekivanja utječu na to hoće li uopće iznijeti svoje zahtjeve i koliko se uspješnima osjećaju u karijeri.
Thompsonina klijentica godinama je nastojala biti pozitivna i usmjerena na rješenja, a napetost i protivljenje s vremenom je počela povezivati s dojmom da je previše zahtjevna. Strah nije neutemeljen: tri istraživanja objavljena u časopisu Psychological Science pokazala su da i muškarci i žene negativnije ocjenjuju ljutnju zaposlenih žena nego muškaraca, bez obzira na njihovu funkciju.
Istraživačice sa Stanforda Shelley Correll i Caroline Simard analizirale su evaluacije zaposlenika u tehnološkim i uslužnim kompanijama te utvrdile da se povratne informacije muškarcima češće odnose na poslovne rezultate, a ženama na način komunikacije i osobnost.
Analiza kompanije Textio pokazala je i da žene češće dobivaju komentare o osobnosti te da su sedam puta sklonije usvojiti negativne stereotipe. Thompson isti obrazac vidi u svom poslu: žene dolaze zbog primjedbi na ton ili nejasnih zahtjeva za bolji rukovoditeljski nastup, a muškarci zbog konkretnih poslovnih ciljeva.
Posljedica je da žene svoje potrebe često samo daju naslutiti, a razgovor odgađaju do trenutka kad problem postane neizdrživ.
Koja je cijena izbjegavanja neugodnog razgovora?
Thompson savjetuje da razmislite što će se dogoditi za 30, 60 ili 90 dana ako se ništa ne promijeni. Hoće li tim ostvariti ciljeve? Kako će se manjak ljudi odraziti na rezultate? Njezina je klijentica priznala da bi bez tog razgovora vjerojatno završila na duljem bolovanju zbog iscrpljenosti.
Umjesto općenitog traženja pomoći, bolje je pokazati što će se dogoditi ako se ne dobiju potrebni resursi – kako će to utjecati na korisnike, vrijeme čekanja i poslovanje. Ponekad izbjegavanje razgovora košta više od nelagode koju izaziva.
Važno je i izravno izgovoriti zahtjev. Voditeljica velikog centra za korisničku podršku tvrdila je da je tri puta tražila odobrenje za dodatne zaposlenike zbog očekivanog porasta broja poziva i sve većeg odlaska zaposlenika. No kad je Thompson pogledala snimke njezinih prezentacija, utvrdila je da to nijednom nije izravno zatražila.
Podaci na slajdovima nisu dovoljni: treba jasno reći koliko je ljudi i novca potrebno te u kojem roku, primjerice u sljedećih 30 do 60 dana.
Zauzimanje za sebe nije sebičnost
Žene koje se bez oklijevanja bore za kolege često zastanu kad trebaju nešto zatražiti za sebe. Thompson savjetuje da razmisle kome još njihov zahtjev koristi.
Jedna je klijentica tako shvatila da njezin tim bez dodatne podrške neće moći kvalitetno odgovoriti na potrebe nekoliko velikih potencijalnih klijenata. Ono što je smatrala osobnim zahtjevom zapravo je bilo važno za cjelokupno poslovanje.
Umjesto povlačenja ili pojačavanja pritiska, Thompson preporučuje dodatna pitanja. Ako je odgovor da su resursi preskupi, vrijedi pitati bi li ulaganje možda donijelo veću zaradu ili bolju uslugu. Što brine nadređenu osobu? Kakve poteškoće predviđa?
Takav pristup pomaže razumjeti otpor i sprječava da zbog nelagode počnemo previše objašnjavati ili prerano odustajati.
I nakon uspješnog razgovora može ostati napetost. Thompson preporučuje šetnju ili kratki odmak od računala, a zatim jednostavnu vježbu: zapišite razgovor koji odgađate, što trebate zatražiti, podatke koji to podupiru i rok.
Na kraju se zapitajte što će biti s vama i vašim timom ako razgovor ne obavite u sljedeća dva tjedna.
Foto: SHVETS production/Pexels
