Znaš onaj trenutak? Netko kaže nešto grubo. Pogleda te onako (pogled koji ne možeš točno opisati riječima, ali ti znaš što taj pogled znači, osjećaš ga). Ili ti netko ne odgovori na poruku. U tim trenucima u tebi je automatski pokrenut unutarnji tornado misli: „Što sam sada napravila? Mora da sam negdje pogriješila, već znam“, te osjećaj manje vrijednosti, straha i gubitka tla pod nogama.
Kako bi se osjećala kada bih ti rekla: vjerojatno se uopće ne radi o tebi. Ta osoba oko koje si stvorila priču, najvjerojatnije te nije ni vidjela. Samo je gledala u tvom smjeru. A ti si cijelo vrijeme mislila da s tobom nešto nije u redu.
Pridružite se da biste nastavili čitati.
