Kao dijete sam se često osjećala odbačenom, neviđenom i usamljenom. Lijepa sjećanja vežem uz ljetne praznike kod bake, ispunjene toplinom, igrom, istraživanjem i druženjem s vršnjacima. Moja obitelj se često selila tijekom mog odrastanja, što me naučilo prilagodbi, stvaranju novih prijateljstava i upoznavanju različitih kultura.

S osamnaest godina sam se vratila Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata i upisala fakultet za Management u turizmu u Splitu, što je predstavljalo novu sredinu i izazove. Nakon fakulteta i ulaska u brak, postala sam majka dvoje djece, no unatoč obiteljskoj sreći, osjećala sam prazninu i potrebu za nečim više.

2010. upisala sam školu CIR (Centar za Integrativni Razvoj) u Splitu, gdje sam naučila kako neprorađene emocije utječu na nas. Shvatila sam važnost ravnoteže između tijela, emocija, uma i duha kako bismo postigli zadovoljstvo. Naučila sam se prihvatiti bez osuđivanja, proći kroz emocije i podržavati sebe i druge.
Sada pomažem drugima da ostvare svoj potencijal, razvijaju zdrave granice, komunikacijske vještine te otkrivaju skrivene talente. Svaka osoba koja dolazi na terapiju donosi svoju priču i potencijale koje nisu svjesni, a raditi s njima donosi mi zadovoljstvo i ponos. Gledajući njihovu transformaciju, potvrđujem da sam pronašla svoj poziv s ljubavlju.