U jednom lijepom gradu na našoj obali Hrvati su većinom glasali za čovjeka čije je prezime sinonim za građevinski otpad, čija su braća uhvaćena kako bacaju građevinski otpad u more, umjesto za fizičara čestica s CERN-a. Za sve one koji su razočarani ponuđenim izborima u hrvatskoj politici, inspirativne nam vijesti dolaze iz daleke Velike Britanije.
Tamo će glasači jednog drugog grada na moru moći birati između Nigela Faragea, korumpiranog populiste odgovornog za izlazak UK iz Europske unije, i međugalaktičkog osvajača s kantom za smeće na glavi.
Savršena je to slika demokracije danas. S jedne strane komedija od kandidata, s druge strane Count Binface, iliti grof Smećelice po naški. Ispod kante za smeće skriva se glava britanskog komičara i scenarista Jonathana Harveyja, no Harvey kao Count Binface ne skida svoju kantu s glave i smrtno ozbiljno daje intervjue vodećim britanskim medijima kao vanzemaljac.
Jedna priuštiva kuća
Neovisni komentatori primjećuju kako u svim intervjuima demonstrira inteligenciju i dobro poznavanje političke situacije u svojoj zemlji, što mu definitivno ugrožava šanse na predstojećim međuizborima u Clactonu na moru. Šteta, jer je njegova platforma puna odličnih rješenja – obećao je izgraditi barem jednu priuštivu kuću, nacionalizirati Adele i pomaknuti sušilo za ruke u muškom zahodu puba u Oxbridgeu na “razumnije mjesto”.
Do ovih izbora dolazi jer je Farage dao ostavku u parlamentu, uvrijeđen parlamentarnom istragom zašto mu je poznati prevarant koji je u svojoj knjizi napisao poglavlje “kako kupiti političara” poklonio pet milijuna funti. To je, kaže, politički proces protiv njega.
U Francuskoj je pak Marine Le Pen, još jedan kompromitirani populist, osuđena na kućni pritvor zbog pronevjere financijskih sredstava Europske unije. Iako je prije mnogo godina tvrdila da političari osuđeni zbog korupcije i pronevjere ne bi smjeli imati pravo kandidature – dok su korumpirane bile druge stranke – odjednom je iznenada i ničim izazvana promijenila mišljenje i najavljuje novu kandidaturu za francusku predsjednicu. Cijelo je suđenje, ionako, samo bilo politički proces protiv nje, vjeruje.
Uvrijeđeni premijer
Evo imamo takve političke procese i u Hrvatskoj, kaže naš uzorni premijer Plenković, koji je od EPPO-a zatražio i službenu ispriku zato što su se drznuli istraživati korupciju na Geodetskom fakultetu prije izbora 2024. Plenković tvrdi da je to bio bezobrazan pokušaj utjecaja na izbore.
Jedini je problem što su optuženi u aferi Geodetski na kraju i priznali svoju odgovornost, što znači da se tu ne radi o nekim izmišljenim optužbama potegnutim samo kako bi utjecali na izbore (koje je, usput, Plenković i dobio). Nije da je EPPO, na primjer, uhitio supružnika vodećeg člana stranke pa ga paradirao u lisicama pred izbore, samo da par godina kasnije taj slučaj još uvijek nema svoj pravni epilog.
Ili nije da je EPPO, na primjer, upao u kuću nezavisnog političara koji ukazuje na korupciju pa da mu je, uz medijski cirkus u rano jutro, oduzeo računala i mobitel, a potom i mobitele njegovih roditelja. Ne, to radi gospodin Radost, pardon glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, no s time iz nekog razloga Plenković nema nikakvih problema, od njega nikakvu ispriku nije tražio.
Problem je što, kad pogledamo što nam nudi naš izbor političkih stranaka, a pogotovo njihovih lidera, što kad razmislimo koje će nam biti realne opcije za premijera, moramo žaliti što Hrvatskoj ne postoji niti jedan Vojvoda Kantoglavi ili Grofica Košolice koji bi hrabro stavili posudu za odlaganje otpada na glavu i razotkrili svu jad i bijedu hrvatskih političara.
Bez ijedne kante na glavi
Mogao bi Kantoglavi ponuditi sjajne politike, poput zatvaranja svih trgovina srijedom, osim DM-a i Müllera, privatizaciju Metkovića, uvođenje trajektne linije Gospić-Samobor i ograničenje cijene kuglice sladoleda na 2,5 eura. Ili obećati uvođenje zabrane pobačaja za svećenike i zabranu razvoda lezbijskim parovima, da malo dirne i u ideologiju.
Bilo što od toga bilo bi bolje od obećanja koja su nam nudili na prošlim izborima, i koja će nam nuditi na sljedećima, a sve ćemo to slušati od ljudi koje najradije nebismo ni gledali, bez ijedne kante za smeće na glavi.
No, dosta je bilo crnila i politike, dosta je bilo čemera, počela je sezona i ovdje na mom otoku nema gužve, uvijek ima mjesta u hladu, sladoled je jeftin u Lidlu, more je toplo, konobari su iz Makedonije a gosti iz Bosne. Nema što nema, osim možda turističke ambulante, nje nema od ove godine ali što će nam to. Nema baš ni turista sa zapada ali i bolje je tako. Neka ostanu doma i glasaju za međugalaktičku kantu za smeće. I ja bih da mogu.
Foto: Wikimedia Commons
Tjedan bez filtera vraća se u kolovozu.
