Tatjana Marković: Šta ostaje od profesionalnog identiteta kada promijenimo tržište?
Biznis

Tatjana Marković: Šta ostaje od profesionalnog identiteta kada promijenimo tržište?

Preseljenje mijenja mjesto na kojem živimo. Novo tržište mijenja kontekst u kojem moramo ponovo dokazati šta znamo i šta možemo.

Kada je Tatjana Marković došla u Dubai, nije samo prenijela postojeći profesionalni život na novo tržište. Sa sobom je ponijela i svoj život, iskustvo, znanje i profesionalni trag koji je gradila godinama. Sve što je do tada izgradila postalo je dio jednog novog poglavlja.

Preporuka vas može dovesti do stola. Ono što uradite kada sjednete za taj sto, ostaje na vama.

U regionu je već izgradila ozbiljno poslovno iskustvo i vlastitu profesionalnu priču. U Dubai nije došla da je ponovi, nego da joj otvori novi prostor. Dio tog novog poglavlja već je vidljiv kroz knjigu i projekte koji danas žive.

Danas povezuje poslovno iskustvo, rad s ljudima, komunikaciju i razvoj projekata kroz razumijevanje čovjeka, odnosa i odluka.

U njenom radu danas su prisutni Devontigo kao profesionalni okvir, KIKO Friends kao edukativni koncept i brend, te samostalni autorski rad kroz knjigu Embracing the Inner Child: Nurturing the Magic Within. Svaki od tih pravaca ima svoju publiku, primjenu i poslovni prostor.

Odlazak iz poznatog

Dubai je danas jedno od najatraktivnijih poslovnih tržišta na svijetu. Ali odlazak na novo tržište nije samo promjena geografije. Za poduzetnika to znači ponovo graditi mrežu kontakata, reputaciju, povjerenje i svoje mjesto u poslovnom ekosistemu.

Kada ste prvi put ozbiljno počeli razmišljati o tome da svoje iskustvo i poslovanje iz Bosne i Hercegovine prenesete na potpuno novo tržište? Šta je bio trenutak koji Vas je pokrenuo?

“Nije postojao jedan filmski trenutak u kojem sam odlučila: ostaviću sve i otići u Dubai. Korona je napravila veliki rez i tokom te godine bilo je očigledno da se stvari mijenjaju nevjerovatnom brzinom. Počela sam razmišljati da možda nema smisla pokušavati vratiti sve na staro, nego prihvatiti da dolazi drugačiji način života i rada. Dubai se pojavio kao mogućnost da zakoračim u nešto novo i vidim gdje me to može odvesti” – rekla je za Women in Adria Tatjana Marković. “Nekada promjenu prvo morate prepoznati, prije nego što možete znati šta će iz nje nastati.”

“Moj profesionalni put nije nastajao na jednom mjestu. Sarajevo, Banja Luka i Beograd ostavili su svaki svoj sloj iskustva, odnosa i načina rada koji danas nosim sa sobom. U Dubaiju nisam počinjala od nule, počinjala sam iz iskustva, ali u potpuno novom kontekstu. Nisam znala kako će izgledati sljedeće poglavlje, ali sam znala da je vrijeme da ga otvorim.”

Ponovo od početka

Na vlastitom tržištu čovjek ima nešto što se teško može kupiti – kontekst. Znate ljude, pravila, način komunikacije, tržište i ono što se podrazumijeva. U novoj zemlji mnogo toga morate ponovo učiti.

Šta Vam je bilo najteže kada ste iz Banje Luke došli u Dubai? I koliko je zapravo trebalo da ponovo izgradite osjećaj da pripadate jednom poslovnom okruženju?

“Najveći izazov nije bio Dubai kao grad, nego činjenica da sam izašla iz profesionalnog okruženja u kojem su ljudi već znali ko sam i kako radim. U novom okruženju nisam morala ponovo stvarati iskustvo, ali sam morala graditi nove odnose, razumjeti ritam tržišta i dati ljudima vremena da upoznaju moj rad. To je bio veliki izazov. Dođeš na tržište koje te ne poznaje i moraš vrlo brzo početi razumijevati kako funkcioniše, ko odlučuje, kako se grade odnosi, gdje postoje stvarne prilike i šta se od tebe očekuje. Iskustvo koje donosiš ostaje tvoje, ali način na koji ga koristiš moraš prilagoditi novom okruženju” – objasnila je.

“Možete imati mnogo iskustva iza sebe i opet imati mnogo toga da naučite. Meni je upravo to bilo jedno od važnijih iskustava Dubaija. Osjećaj pripadanja nije došao odjednom. Gradio se kroz ljude, razgovore, preporuke, projekte i situacije u kojima sam mogla pokazati vrijednost i način na koji radim. Na novom tržištu pripadanje se ne dobija unaprijed. Ono se gradi vremenom, kroz povjerenje i kroz ono što stvarno doprinosite. A ako me pitate kako se danas osjećam u Dubaiju, rekla bih: uglavnom kao kod kuće” – rekla je Tatjana.

Kada danas uporedite ova dva tržišta, šta Vas je Dubai naučio o biznisu što možda nikada ne biste naučili da ste ostali u poznatom okruženju?

“Dubai me možda najviše naučio različitosti. Ovdje svakodnevno žive i rade ljudi iz potpuno različitih kultura, jezika, navika i načina razmišljanja, a ipak uspijevaju funkcionisati zajedno. To mi je pokazalo da različitost ne mora biti prepreka, a kada postoji zajednički okvir, ona može postati velika snaga i u životu i u poslu” – rekla je.

Dubai nije prečica

O Dubaiju se često govori kao o gradu prilika. Manje se govori o tome da na tržištu na kojem se susreću ljudi iz cijelog svijeta konkurencija nije mala i da sama želja za uspjehom nije dovoljna.

Koliko je stvarna slika Dubaija kao mjesta u kojem se prilike jednostavno pojavljuju pred vama? Šta čovjek mora imati da bi od te prilike napravio ozbiljan posao?

“Dubai jeste mjesto velikih prilika, ali nije prečica. Prilike u Dubaiju zaista mogu doći iznenada iz jednog susreta, razgovora ili preporuke. Ali ono što u prvom trenutku izgleda kao velika prilika tek treba pretvoriti u nešto stvarno. Tu više nisu dovoljne ni okolnosti ni dobar kontakt: važni su znanje, pouzdanost, način na koji radite i sposobnost da ono što ste obećali zaista i ostvarite. Odluka može otvoriti vrata. Ono što napravite poslije daje joj smisao” – pojasnila nam je.

Da li ste morali promijeniti način na koji predstavljate sebe i svoj rad da biste bili prepoznati na novom tržištu?

“Nisam osjećala da treba da mijenjam sebe da bih bila prepoznata. Više sam učila kako da ono što već jesam i znam postane razumljivo u drugačijem okruženju. Novo tržište može tražiti drugačiji način predstavljanja, ali ne i drugačiji identitet.”

Autoritet nije titula

Veliki dio razgovora o leadershipu i strateškom odlučivanju svodi se na poziciju, funkciju i formalnu odgovornost. Ali autoritet koji ljudi zaista prihvate često se gradi drugačije.

Šta za Vas znači imati autoritet kada iza Vašeg imena ne stoji funkcija koja Vam ga automatski daje?

“Za mene autoritet počinje tamo gdje prestaje potreba da vas funkcija zaštiti. Titula može dati formalni autoritet, ali povjerenje se gradi drugačije. Ljudi vrlo brzo vide kako donosite odluke, kako se ponašate kada stvari ne idu po planu i da li stojite iza onoga što ste rekli. Za mene autoritet nije u tome da uvijek imate odgovor. Više je u tome da ljudi osjete da mogu vjerovati načinu na koji ćete tražiti odgovor i nositi ono što dolazi s njim” – naglasila je Tatjana.

Da li žene teže grade autoritet i jesmo li ih i dalje skloniji procjenjivati prema tome koliko su “prijatne“, nego prema tome koliko dobro vode ljude i donose odluke?

“Mislim da se žene i dalje često procjenjuju kroz dodatni sloj koji nema mnogo veze sa samom kvalitetom odluke. Da li je bila dovoljno prijatna, dovoljno blaga, dovoljno dostupna, dovoljno “laka“ za saradnju. Istovremeno se od nje očekuje jasnoća, odlučnost i rezultat. Taj balans nije uvijek jednostavan” – potvrdila je.

“Za mene dobar leadership nije pitanje toga da li ste prijatni ili strogi. Važnije je da budete jasni, odgovorni i ljudski i da možete donijeti odluku koja nije laka, a da pritom ne izgubite odnos prema ljudima koje ta odluka dotiče” – dodala je.

Šta je, iz Vašeg iskustva, najveća prepreka ženi koja zna da može voditi, ali još uvijek nema dovoljno povjerenja u vlastiti glas?

“Često čekamo da neko izvana potvrdi ono što već znamo iznutra. Povjerenje u vlastiti glas nije stanje u kojem više nikada ne sumnjate. To je sposobnost da djelujete i kada određena doza sumnje još postoji. Vrlo sposobne žene često imaju mnogo znanja, ali su navikle da još jednom provjere, još malo pripreme, još malo sačekaju. Ne mislim da treba djelovati nepromišljeno, ali postoji trenutak kada dodatna priprema više nije priprema, nego odlaganje. Za mene je povjerenje upravo tada vrlo praktično. Ne morate znati cijeli put, ali morate dovoljno vjerovati sebi da napravite sljedeći korak i preuzmete odgovornost za njega. Ni moja odluka o Dubaiju nije došla iz potpune sigurnosti; došla je iz dovoljno povjerenja da napravim korak prije nego što sam znala kako će izgledati cijeli put” – dodatno nam je pojasnila.

Najteže odluke nisu uvijek poslovne

Leadership se često svodi na strategiju, rezultate i donošenje odluka. Ali iza svake ozbiljne odluke nalazi se osoba koja mora živjeti s posljedicama te odluke.

Koliko je za dobrog lidera važno da razumije vlastite strahove, nesigurnosti i obrasce ponašanja? I može li čovjek zaista dobro voditi druge ako ne razumije sebe?

“Mislim da je to osnovno. U prostoriju ne ulazi samo naša strategija. Ulazi i naš nervni sistem. Ako ne razumijemo šta nas pokreće, lako možemo vlastiti strah predstaviti kao oprez, nesigurnost kao potrebu za dodatnom kontrolom, a potrebu za potvrdom kao poslovni kriterij. Lider može imati odličan plan, a ipak stvarati lošu atmosferu ako ne vidi vlastite obrasce. Ne vjerujem da čovjek mora biti potpuno riješen da bi vodio druge. Takav čovjek vjerovatno ne postoji. Ali mora imati dovoljno svijesti da razlikuje šta pripada situaciji, a šta njemu. Samopoznavanje za mene nije luksuzni dodatak leadershipu. To je dio odgovornosti” – naglasila je Tatjana.

Postoji li nešto što ste morali “odučiti“ ili napustiti kod sebe da biste mogli napraviti sljedeći poslovni korak?

“Ne bih rekla da sam nešto morala da odučim. Više sam prestala očekivati da iskustvo mora imati isti oblik u svakom okruženju. U Dubai sam došla sa godinama rada iza sebe, ali tržište, pravila i mreža ljudi bili su novi. To nije značilo da ponovo počinjem, značilo je da učim kako svoje iskustvo primijeniti u drugačijem kontekstu. U mnogo čemu sam se osjećala više kao pionir nego kao početnik, ne zato što sam znala sve, nego zato što sam bila spremna da uđem u prostor u kojem još nisam imala gotovu mapu. Možda je najveća promjena bila upravo u tome: ne čekati da cijeli put bude jasan. Dovoljno je prepoznati sljedeći korak i imati dovoljno povjerenja da ga napravite” – zaključila je.

Od poslovnog leadershipa do KIKO Friends

Na drugoj strani profesionalnog rada nalazi se priča koja na prvi pogled djeluje potpuno drugačije. KIKO Friends kroz djecu, priče i edukaciju otvara teme empatije, emocija, pripadanja i prihvatanja različitosti.

Kako je nastala ideja za KIKO Friends i zašto Vam je bilo važno da upravo kroz djecu otvorite teme o kojima odrasli često nerado razgovaraju?

“KIKO Friends je nastao iz vrlo jednostavnog pitanja: kako djeci govoriti o velikim ljudskim temama, a da ih ne pretvorimo u lekciju? Empatija, različitost, pripadanje, hrabrost, granice i način na koji se odnosimo prema drugima jesu ozbiljne teme, ali djeci za njih nisu potrebne velike riječi. Potrebna im je priča, iskustvo, pitanje i prostor da sami dođu do nečega što mogu prepoznati u sebi i drugima. Zato se KIKO Friends nije razvijao kao koncept koji djeci govori šta treba da misle, nego kao prostor u kojem kroz priču, metaforu, pitanje, iskustvo, razgovor i kreativni izraz mogu sami doći do značenja. Nikada mi nije bilo zanimljivo djeci predavati definiciju empatije. Mnogo mi je važnije vidjeti šta se dogodi kada u priči prepoznaju drugog čovjeka i sami dođu do zaključka koji će možda pamtiti duže od bilo koje definicije” – potvrdila je za Women in Adria.

Kada danas radite s odraslim liderima i kada radite s djecom, prepoznajete li iste obrasce – potrebu za prihvatanjem, sigurnošću, potvrdom i pripadanjem?

“Da. Potrebe su često vrlo slične, samo ih djeca i odrasli izražavaju drugačije. Dijete će mnogo direktnije pokazati da želi pripadati, da ga boli kada nije viđeno ili da se boji odbacivanja. Odrasli iste potrebe često nose kroz mnogo složenije obrasce, kroz uloge, odgovornost, status, rezultate ili potrebu da zadrže kontrolu. Ne mislim da je to slabost. To je ljudski. Odrastanjem te potrebe ne nestaju; samo učimo drugačije da ih nosimo.”

Šta lider može naučiti od djeteta?

Kroz autorsku knjigu Embracing the Inner Child: Nurturing the Magic Within, Tatjana otvara prostor za lično promišljanje o iskustvima, emocijama i obrascima koje nosimo kroz život. Dok KIKO Friends razvija edukativna iskustva za djecu, knjiga predstavlja njen samostalni autorski izraz. Ova dva pravca povezuje interesovanje za čovjeka, razumijevanje i mogućnost svjesnog izbora.

Šta se događa kada odrasla osoba ponovo pogleda svoje “unutrašnje dijete“? I kakve to veze ima s načinom na koji danas vodi posao, tim ili vlastiti život?

“Za mene “unutrašnje dijete“ nije poziv da se vratimo u djetinjstvo, niti da svaku današnju odluku objašnjavamo prošlošću. Više je način da prepoznamo šta smo iz ranijih iskustava prenijeli sa sobom: potrebe, strahove, obrasce zaštite i načine na koje tražimo sigurnost. To se vrlo konkretno vidi i u poslu. Ako teško podnosimo odbijanje, drugačije pregovaramo. Ako nam je stalno potrebna potvrda, drugačije donosimo odluke. Ako izbjegavamo konflikt, možda odgađamo razgovore koji su već odavno potrebni. Kada to prepoznamo, nastaje prostor između automatske reakcije i svjesnog izbora. Za mene je upravo taj prostor jedno od najvažnijih mjesta lične i profesionalne zrelosti.”

Može li čovjek istovremeno biti ambiciozan, zahtjevan prema sebi i drugima, donositi teške poslovne odluke i ostati povezan sa svojom ranjivom stranom?

“Ne samo da može, nego mislim da je to zreliji oblik snage. Za mene ranjivost ne znači odsustvo standarda, niti snaga znači tvrdoću. Možete biti veoma zahtjevni prema sebi i drugima, a ipak ostati svjesni čovjeka ispred sebe. Mislim da prava snaga nastaje upravo kada ne moramo birati između odlučnosti i ljudskosti. Možemo nositi odgovornost, donositi teške odluke i ostati povezani sa sobom. Za mene to nije slabost, nego integritet” – rekla je Tatjana Marković.

Šta ostaje kada promijenite adresu?

Kada čovjek promijeni državu, tržište i poslovno okruženje, neke stvari ostanu iza njega. Druge tek tada postanu vidljive.

Kada danas pogledate svoj profesionalni put od regiona do Dubaija, šta je najveća promjena koju vidite u svom poslu ili u sebi?

“Najveća promjena je perspektiva. Danas svoj profesionalni put manje gledam kroz mjesto ili funkciju, a više kroz ono što iz različitih iskustava mogu povezati, razviti i pretvoriti u nešto novo.”

Postoji li nešto što danas znate o sebi kao poduzetnici i liderici, a što niste znali kada ste tek počinjali?

“Danas mnogo jasnije znam da moja vrijednost nije vezana za jednu funkciju ili jednu industriju. Kroz različite projekte i faze rada počela sam prepoznavati ono što im je zajedničko: sposobnost da povežem ljude, ideje i situacije i da iz toga napravim nešto što ima smisla i može da se razvija. Ranije sam te dijelove svog rada gledala odvojeno; danas ih vidim kao jednu širu profesionalnu arhitekturu.”

Poruka ženama koje još čekaju pravi trenutak

Mnoge žene imaju ideju, znanje i iskustvo, ali godinama čekaju da budu dovoljno spremne, dovoljno sigurne ili da se pojavi pravi trenutak.

Šta biste danas rekli ženi iz Bosne i Hercegovine koja ima ideju za vlastiti biznis, ali još uvijek nije napravila prvi korak jer misli da nije dovoljno spremna?

“Ne bih joj rekla samo: “Vjeruj u sebe.“ To lijepo zvuči, ali nije dovoljno. Rekla bih joj da ne čeka trenutak u kojem će se osjećati potpuno spremno, jer taj trenutak možda nikada neće doći. Važnije je imati dovoljno jasnoće za prvi stvarni korak i dovoljno odgovornosti da vidite šta taj korak donosi. Odluka ne mora imati garanciju da bi bila vrijedna. Ali nakon odluke počinje pravi posao – ono što od nje napravite.” – posavjetovala je.

Kada biste morali birati između uspjeha koji je vidljiv izvana i osjećaja da gradite život i posao koji su zaista Vaši, šta danas birate?

“Biram život i posao koji su zaista moji, ali ne zato što mislim da je vidljivi uspjeh nevažan. Volim rezultate. Volim kada ideja postane nešto konkretno, kada rad dobije priznanje i kada postoji i stvarna poslovna vrijednost. Ne mislim da treba romantizovati ni nevidljivost ni neuspjeh. Ali ako moram birati, biram ono što je usklađeno sa mnom. Najbolja verzija je, naravno, kada se te dvije stvari spoje, kada ono što je zaista vaše postane dovoljno jasno, korisno i dobro izvedeno da ga i drugi mogu prepoznati. Mislim da upravo to danas gradim” – zaključila je za Women in Adria, Tatjana Marković, osnivačica Devontiga i kreatorica edukativnog koncepta KIKO Friends, te autorica knjige Embracing the Inner Child: Nurturing the Magic Within.“

Foto: Ustupljene fotografije

Što dobivate besplatnom registracijom?

  • Neograničeno čitanje našeg sadržaja
  • Newslettere prema vašim interesima
  • Pozive na događaje u vašoj blizini