Ležala je na travi, skakala, penjala se, tražila najbolji ugao i čekala djelić sekunde u kojem će nastati fotografija koja će ispričati cijelu priču. Ines Lučić nije gledala Svjetsko prvenstvo 2026. godine kao milioni drugih navijača. Ona ga je živjela kroz objektiv fotoaparata, hvatajući emocije, trenutke i kadrove koji ostaju zauvijek.
S posebnim uzbuđenjem prisjeća se prvog ulaska na stadion Mundijala, kada je, iako toga tada nije bila svjesna, ispisivala istoriju bh. sportske fotografije.
“U tom prvom trenutku nisam bila svjesna, nisam razmišljala o tome. Previše se toga dešavalo oko mene, tribine pune navijača Bosne i Hercegovine, prvi nastup naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Tek nekad kasnije sam u priči s kolegama shvatila jačinu momenta, da sam tu gdje jesam kao prva žena fotoreporterka iz Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.”
Kao prva bh. fotoreporterka koja je profesionalno izvještavala sa najveće svjetske fudbalske smotre, Ines je na stadionima u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku stvarala priču iza kulisa, izvještavajući za portal Reprezentacija.ba.
Dani ispunjeni putovanjima, treninzima, konferencijama za medije i utakmicama zahtijevali su potpunu posvećenost. Svaka fotografija morala je biti više od običnog kadra – odabrana, obrađena i poslana gotovo u realnom vremenu. Dok su drugi pratili rezultat na semaforu, Ines je tražila ono što se ne vidi uvijek na terenu: pogled igrača nakon promašaja, zagrljaj saigrača, suze, osmijehe, reakcije s klupe i emociju navijača na tribinama.
Među hiljadama zabilježenih trenutaka, jedan kadar posebno izdvaja – fotografiju za koju kaže da joj nije bio potreban nijedan opis.
“Mislim da suze selektora Sergeja Barbareza nakon ispadanja s Mundijala govore same za sebe. Fotografija koja ne treba opis, sav ponos i tuga u tom jednom kadru. Velika je stvar biti dio ovako velikog događaj” – naglasila je Ines.
Posebnu težinu ovom uspjehu daje činjenica da je na Mundijal otišla svega šest mjeseci nakon teške operacije kičme. Uprkos dugim satima na nogama, teškoj fotografskoj opremi, visokim temperaturama i stalnim putovanjima između gradova domaćina, odgovorila je izazovu koji predstavlja jedan od najzahtjevnijih zadataka u svijetu sportskog novinarstva.
“Vjerovatno je euforija događaja učinila svoje da se sve ono što ovaj posao nosi sa sobom lakše podnese. Teško jeste bilo, ali zahvalna sam što sam imala priliku biti tamo, biti dio Svjetskog prvenstva.”
Sportska fotografija za Ines nikada nije bila samo bilježenje golova i pobjeda. Još od prvih koraka na terenima Premijer lige Bosne i Hercegovine, gdje je bila jedna od rijetkih žena iza gola s fotoaparatom, gradila je svoj prepoznatljiv potpis – fotografije koje ne prikazuju samo igru, već i ljude iza nje.
Za Women in Adria govori o počecima, predrasudama s kojima se susretala i putu kojim je dokazala da iza vrhunske sportske fotografije ne stoji spol, već znanje, upornost i talent.
“Na početku me ljudi nisu ozbiljno shvatali, mislili su da sam tu tek onako i da neću dugo ostati u ovom poslu. Radom i trudom dokazala sam da žene mogu biti jednake s muškarcima. Ono što je počelo kao hobi preraslo je u nešto puno više, ljubav prema sportskoj fotografiji.
Bilo gdje drugo u svijetu nije neobično vidjeti ženu fotoreportera, ne samo da prati najveća svjetska takmičenja, nego i sva ostala dešavanja. Samo je kod nas to još uvijek rijetko i nadam se da to neće još dugo biti tako” – rekla nam je Ines.
Na početku karijere suočavala se s predrasudama, ali su upornost, znanje i ljubav prema fotografiji postali njena najbolja preporuka. Danas njene fotografije svjedoče o putu žene koja je pomjerila granice bh. sportske fotografije.
“Moja poruka svim djevojkama bi bila: Usudite se sanjati, uz malo truda, treninga i sreće ovaj posao može biti nešto najljepše čime možete da se bavite.”
U vremenu kada tehnologija može stvoriti gotovo savršenu sliku, Ines vjeruje da ono najvažnije i dalje može zabilježiti samo čovjek – iskrenu emociju i trenutak koji se dogodio jednom i nikada više.
Nakon što su se ugasili reflektori Svjetskog prvenstva, ostali su rezultati, rekordi i statistika. Ali ostale su i fotografije koje će godinama čuvati uspomenu na istorijski nastup Bosne i Hercegovine i na ženu koja je svojim objektivom ispisala vlastitu stranicu fudbalske historije.
Ustupljene fotografije
