Na početku svake zajednice, bračne i izvanbračne, razmišljamo o koječemu – o emocijama, zajedništvu, djeci, svadbi, putovanjima, roditeljima… Ukratko, o koječemu lijepome. Ali kad malo razmislimo o imovini, to nam se čini skoro pa kao neka vrsta svetogrđa! Kako da se, u tom divnom trenutku, kad nam osjećaji lete u nebo, bavimo nečim tako običnim, tako prizemnim, kao što je imovina. Većinu običnih ljudi, gotovo je sram i razmišljati o tome.
Nekad čak nismo ni svjesni da je taj „trenutak“ došao, da su se ispunile zakonske pretpostavke zbog kojih naša zajednica postaje „izvanbračna zajednica“ i zbog čega ćemo biti primorani sve što stječemo, jednog dana dijeliti s tim partnerom.
Pridružite se da biste nastavili čitati.
