Da nas je barem netko upozorio. Da je barem netko još prije tri-četiri godine javno rekao “ovo što se radi u psihijatrijskim ustanovama nije ok, opasno je i treba se prekinuti”. Da je barem to bila neka osoba s autoritetom i kredibilitetom. Da je barem svoje upozorenje potkrijepila konkretnim primjerima i dokumentiranim činjenicama. Da je barem to upozorenje izdala u obliku izvještaja na više stotina stranica, dostupnog javnosti i upućenog Vladi i Saboru.
Da barem Republika Hrvatska ima Pučku pravobraniteljicu, da se barem ona zove Tena Šimonović Einwalter, da barem ona radi svoj posao kako treba.
Jer da je ona radila svoj posao kako spada i da je još u svojem izvješću za 2022. godinu napisala kako se u KP Sveti Ivan na Jankomiru primjenjuju mjere prisile i prema osobama koje su dobrovoljno hospitalizirane, te da se općenito mjere prisile provode suprotno standardima Odbora za sprječavanje mučenja Vijeća Europe.
Da je ona tako i napisala u svojem izvješću i predala ga na vrijeme, Vlada bi ga vidjela, Sabor bi raspravio o njemu, uvažile bi se njezine preporuke, sustav bi se promijenio i ne bi smo danas bili svjedoci tragedije i užasa.
Nije ni raspravljeno
Postoji samo jedan problem. Tena Šimonović Einwalter je napisala svoje upozorenje i svoje preporuke, poslala ga je javnosti, Vladi i Saboru u zadanom roku, u ožujku 2023. godine. Poslala je i izvješće za 2023. godinu, no ono još uvijek nije ni raspravljeno u Saboru. Zašto? Čeka se očitovanje Vlade. Vlada bi trebala doći u Sabor, iznijeti svoje mišljenje o njezinom izvješću, i onda pred javnosti i medijima odgovarati na pitanja oporbe o nalazima njezinog izvješća. Zašto to već tri godine izbjegavaju učiniti, nije mi jasno?
Vjerojatno zato što ni za što u tom dokumentu ne mogu okriviti Tomislava Tomaševića. Jednostavno, Grad može biti osnivač i vlasnik zdravstvenih ustanova, ali za sve unutar njih što se tiče medicine – liječenja, postupaka, procedura, inspekcije – zaduženo je isključivo Ministarstvo zdravstva.
To što ga ne mogu okriviti ne znači i da neće – dovoljno ljudi nema pojma o tome što Grad uopće smije i ne smije u bolnicama da im je ljudska tragedija legla kao budali šamar u tjednu u kojem su svi pričali samo o Dijani Zadravec i jednom drugom skandalu u zdravstvu, za koji se nikako ne može okriviti Tomašević.
Pustite, ja ću ga
S obzirom da oni ne bi trebali napadati Tomaševića, budem ja. Umjesto da učini jedino što je mogao u vlastitoj ingerenciji – zatraži ostavku ravnateljice koja je u konačnici odgovorna za sustav u vlastitoj ustanovi koji je omogućio ovakvu tragediju – Tomašević je skočio braniti ravnateljicu argumentom da je upravo ona zaslužna što je o slučaju obaviještena policija. A zatim je prozvao Ministarstvo da zašto ono nije reagiralo na prijavu odvjetnika roditelja preminulog, koja je poslana Ministarstvu i DORH-u dan nakon smrti.
Što je dosta zanimljivo, jer ako je odvjetnik preminulog poslao obavijest policiji, kako je onda ravnateljica mogla biti zaslužna? Teška su to pitanja za Tomaševića koji je još jednom pokazao širinu svojih političkih kapaciteta, i pokazao bi se kao najgori izbor na hrvatskoj političkoj sceni da slučajno nije svih ostalih. Došli smo do točke gdje je teško razlikovati političku scenu od Big Brother kuće.
Što reći za Ministarstvo koje je pritužbe dobilo u vidu izvješća pravobraniteljice još u ožujku 2023.? A zatim, jer Tena Šimonović Einwalter za razliku od njih radi svoj posao, još jednom u ožujku 2024., potom u ožujku 2025. i na kraju u ožujku 2026. A onda i prijavu od obitelji preminulog u listopadu 2026. A onda se u studenom žalilo da im nitko ništa nije rekao. Lako je ne znati ništa ako ništa ne gledaš, ne čitaš i ne slušaš.
Ministarstvo zdravstva nije vidjelo problem ni s imenovanjem svojeg bivšeg čelnika, optuženog za korupciju, koji godinama nije držao skalpel u ruci, na poziciju neurokirurga u vinogradskoj bolnici, niti imenovanje osobe osuđene za mobbing na poziciju s koje je potjerana, kao niti posljedični masovni egzodus osoblja koje provodi radioterapiju na onkološkim pacijentima.
S obzirom da bi od toga moglo stradati znatno više od jednog pacijenta, nije toliko niti čudno da se ne osvrću niti reagiraju na neke tamo pritužbe neke tamo pravobraniteljice i nekog tamo odvjetnika neke tamo obitelji nekog tamo preminulog.
Pojavila se na poslu pa prosvjedovala neradom
Kako smo nažalost došli skoro do kraja kolumne a još se nismo imali prilike niti nasmijati, završimo ipak u malo vedrijem tonu, zahvaljujući našoj omiljenoj kandidatkinji za prvu slobodnu političku funkciju, koja god bila, Mariji Selak Raspudić, koja je nakon dugo vremena došla na svoje radno mjesto u Gradsku skupštinu jer je vidjela priliku skupiti pokoji jeftini politički poen.
Došla je tako naša Selak Raspudić ovaj tjedan, htjela je raspravljati o nemilom događaju u Jankomiru, no nije joj se nikako svidjelo što je došla prerano, dok je još na dnevnom redu bila rasprava o promjeni GUP-a.
Onda je pokušala i od toga napraviti scenu, da zašto promjena GUP-a ide prije rasprave o Jankomiru, pa su joj strpljivo morali objasniti kako se slaže dnevni red, jer nema iskustva u sjednicama Skupštine, s obzirom da inače ne dolazi na njih. Selak Raspudić se na to uvrijedila, pa je demonstrativno odbila sudjelovati u ostalim raspravama taj dan, za razliku od svih ostalih dana kad ne sudjeluje u raspravama.
Kad bi barem postojala neka osoba koja bi nas mogla zaštititi od ovakvih političara kakve imamo danas. Kad bi barem danas postojao jedan Valter. Ein Walter. Dragi vladajući, ostalo je još malo manje od četiri mjeseca, a onda će ožujak 2027. i znate što vam slijedi. Vratit će se Einwalter…
Foto: Pučka pravobraniteljica
