U sklopu Vladina najnovijeg, 11. paketa mjera za zaštitu standarda građana i konkurentnosti gospodarstva, najavljeno je proširenje „sidrenja cijena“ na sve proizvode i usluge. To bi, kako se navodi, potrošačima trebalo omogućiti lakše praćenje promjene cijena i bolju zaštitu potrošača, ali je među poduzetnicima i obrtnicima izazvalo negativnu reakciju jer stvara dodatno administrativno i troškovno opterećenje te se uvodi uz vrlo kratki rok za pripremu,
Što znači “sidrenje cijena”
Vlada se, podsjetimo, poziva na Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena koji je donijet prošle godine zbog visoke inflacije.
„Sidrenje“ zapravo znači da poduzetnici i obrtnici moraju uz aktualnu cijenu isticati i dodatnu, tzv. referentnu cijenu te objavljivati digitalne cjenike na mrežnim stranicama. Za dio roba postojala je ta obveza od prošle godine (kao referentni datum je istaknut 2. svibnja 2025. godine, i to za hranu i piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvode za kućanstvo), a po novome i za sve ostale robe te za sve usluge je sada kao referentni datum određen 10. rujna ove godine.
Ta će mjera, stoji u odluci usvojenoj na prošlotjednoj sjednici Vlade, stupiti na snagu 1. listopada. U obrazloženju se pak kaže: “S ciljem ublažavanja rastućih inflatornih pritisaka i globalnih poremećaja koji izravno utječu na troškove života te cijene proizvoda i usluga, ova se Odluka donosi kao razmjerna mjera radi zaštite građana i očuvanja stabilnosti gospodarstva.”
Zamolili smo ekonomisticu Marijanu Ivanov, profesoricu s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, da prokomentira širenje tzv. sidrenih cijena na sve robe i usluge, odnosno za njenu ocjenu imaju li takve mjere smisla, tim više što se poduzetnici i obrtnici bune ukazujući da im to donosi novi trošak, dok je Udruga Glas poduzetnika od Ministarstva gospodarstva u ponedjeljak zatražila analize na temelju kojih je država “zaključila da su nove obveze potrebne, razmjerne i provedive u tako kratkom roku”. Ivanov ocjenjuje da Vlada ne udara tamo gdje je glavni generator inflacije cijena usluga, a troškovi koji se stvaraju ovakvim mjerama prema poduzetnicima će se na kraju dodatno preliti na potrošače.
“Teško je u Hrvatskoj biti poduzetnik i obrtnik”
Komentar prof. dr. sc. Marijane Ivanov donosimo u cijelosti:
„U Hrvatskoj je teško biti poduzetnik, posebno mali samostalni poduzetnik i obrtnik, a sve ide ka tome da će u budućnosti biti još teže. Nije ni čudo da nam veliki inozemni poslovni lanci u svim sektorima preuzimaju dominantno učešće već godinama, a gušeći vlastite male poduzetnike kroz administrativne mjere, kazne i nepotrebne administrativne postupke i troškove država ih ne motivira da rade i razvijaju poduzetništvo nego da od njega odustanu ili se razbole od frustracija.
Mjera sidrenja cijena usluga možda ima dobre namjere jer, kada se izuzmu cijene energije, cijene usluga su ogromni generator inflacije, ali nisu problem usluge frizera, keramičara i vodoinstalatera koje imaju relativno malo učešće pri izračunu inflacije, nego cijene usluga stanovanja i komunalne usluge koje imaju veliko učešće, a one bilježe najveći rast cijena. Režije su ogromna stavka u kućnom proračunu, a kojekakve naknade, mrežarine i slično se povećavaju i cijene takvih usluga za građane stalno rastu. I nikakve koristi čak ni od toga što su one javno objavljene po datumima od strane pružatelja takvih usluga. Trenutno nisu toliki problem ni usluge ugostiteljstva jer nema rasta potražnje kao nekad.
Mjera koja se uvodi time zapravo ne udara na ono što je najveći generator inflacije cijena usluga. Koliko su porasle cijene najma stanova i što je uzrok tome? To je puno važnije pitanje. Koliko su tome pridonijele državne mjere, od poreza na nekretnine do infrastrukturnih projekata koji traže strane radnike (a oni, naravno, trebaju smještaj), kao i masivni poticaji (porezne beneficije i drug) razvoju turizma i kratkoročnog najma kojima je i država godinama kumovala.
“Troškovi će se preliti na potrošače”
Dok iskazivanje sidrenih cijena kod frizera, u kafićima i na drugim stalnim prodajnim mjestima još čak ima neki smisao – jer se radi o standardiziranim i homogenim uslugama – s druge strane kod stolara, građevinara i slično stvarno nema smisla jer usluga nije homogena i standardizirana, ili bi se trebala rascjepkati na sto malih detalja koji utječu na cijenu i uvjete rada, težinu rada, vrijeme potrebnog rada.
Osim toga, bitno je da obrtnici/ poduzetnici znaju raditi posao kojim se bave, a ne da se bave posebnim digitalnim formatima slanja datoteka državnim institucijama, a troškovi koji se stvaraju ovakvim mjerama će se, naravno, na kraju dodatno preliti na potrošače. Možda netko od obrtnika i drugih poduzetnika kao opravdanje rasta cijena navede dodatne troškove administriranja, objave i dostave cjenika i izvještavanja državnih institucija. I nije poanta da će za mnoge obrtnike te datoteke u posebnom formatu sastavljati računovođe, nego i oni više ne stignu odraditi sve dodatne zahtjeve koji se njihovim klijentima postavljaju.
Prociklična fiskalna politika i obilno korištenje EU fondova kojima svjedočimo već nekoliko godina, svakako su dali poticaj rastu upravo inflacije cijena usluga i rastu troškova rada i ta spirala plaća i cijena nikako da se slomi, ali ovaj komentar nikako ne znači da se sada trebaju uvesti i neke mjere kontrole i zaustavljanja rasta plaća u privatnom sektoru – to bi se već stvarno moglo nazvati komunističkom mjerom.
Ukratko, iako znam da inflaciju trebamo iskorijeniti, nisam simpatizer narušavanja sloboda i mehanizma tržišta, osim kada su u pitanju privremene mjere, a kod nas privremene postaju dugotrajne i kad za to ima i kada nema ekonomske logike i opravdanja.“
Foto: Vlada RH, screenshot N1, Canva
