Klasična priča o poslovnom uspjehu podrazumijeva neprekidni rast – otvaranje novih prodajnih mjesta, širenje ponude, porast broja zaposlenih, sve veće prihode i sve veću dobit. Međutim, stvarnost je rijetko kada tako čista i jednostavna. Katkad je za stvaran uspjeh potreban i pokoji korak natrag, a katkad čisti rast u svim kategorijama nije ono što nam čini posao uspješnijim, niti nas u konačnici ispunjava kao osobu.
Ono što je bitno je znati da pokoji korak natrag, promjena strategije ili opsega posla, ili sužavanje fokusa, ne predstavljaju automatski neuspjeh niti priznanje slabosti – katkad se radi o najboljem potezu po nas, ili po naš biznis. Upravo je to iskustvo koje je nedavno imala Ana Hrgovčić (28), poduzetnica koja stoji iza brenda Biljke.Plants.
Teška odluka
“Donijela sam tešku poslovnu odluku i zatvorila tri poslovnice”, poručila je Hrgovčić na svojem LinkedIn profilu, a za svoje priznanje nagrađena je valovima podrške na toj društvenoj mreži. Za Women in Adria opisala je kako je došla do te teške odluke, kojom se logikom vodila, i zašto vjeruje da je ta odluka bila ispravna za nju i njezin posao.
Hrgovčić je, nakon velikog uzleta svojeg posla s projektiranjem i održavanjem terarija za urede u nekoliko godina svoj biznis proširila iz glavnog grada na Split, Rijeku i Osijek, otvorila trgovine u svakom od gradova.
“U jednom trenutku sam shvatila da mi sve izmiče iz ruku – imala sam previše radnika, a naša usluga se više nije obavljala na nivou koji smatram primjerenim za brend”, kazala nam je. “Tada sam se dug period pokušavala još više posvetiti radu sa ljudima i ispravljanju nekih ‘krivih Drina’. Međutim, kada nemate srednji menadžment i kada ste jedina osoba na vrhu ispod koje se nalazi deset radnika, veoma je teško voditi sve to na pet ili šest lokacija, uključujući i proizvodnju”, rekla nam je Hrgovčić.
Od hobija do najvećih gradova
Iza tog širenja, međutim, nije stajao klasičan poslovni plan. Biljke.Plants nastale su gotovo slučajno, kao hobi uz fakultet, a posao je rastao zajedno s potražnjom koja je godinama bila iznimno velika. Prva je trgovina otvorena u Zagrebu, a zatim su uslijedile one u Osijeku, Puli, Splitu i Rijeci. Posao je, kaže, u početku rastao gotovo sam od sebe.
„Sve je išlo veoma dobro. Prodavalo se po inerciji, ja se zapravo nisam morala mnogo truditi oko toga. Potražnja je bila velika, mi smo isporučivali i prodavali proizvode i nismo morali mnogo ulagati u marketing. Taj veliki interes trajao je od 2020. do 2026. godine bez nekog pretjeranog truda i rada.”
Takav je rast, međutim, sa sobom nosio i problem koji se na početku nije jasno vidio. Posao koji je u nekoliko godina prerastao hobi i postao sustav s više lokacija tražio je i drugačiji način upravljanja. Hrgovčić je, kako sama kaže, tvrtku gradila više na entuzijazmu, osjećaju za posao i hrabrosti da nešto pokrene nego na formalno postavljenoj poslovnoj strukturi.
„Naš poslovni plan temeljio se na maloprodaji i povećanju prodaje svakog mjeseca i godine, što smo definitivno i ostvarili. Međutim, klasičan poslovni plan nismo imali”, kaže. Svake je godine imala određenu ideju o tome što želi postići – povećati prodaju putem web-trgovine, snažnije se usmjeriti na poslovne poklone ili razvijati neki drugi segment poslovanja – no dugoročniji plan nije bio formaliziran.
Nedostatak strukture
„Financijski izdržati pet prodavaonica nije bilo teško, niti je bio problem voditi proizvodnju i prodavaonice. Dobro smo poslovali; neki mjeseci bili su uspješni i ‘zeleni’, a neki blago ‘crveni’, ali svake godine kada bismo podvukli crtu, ostvarivali smo dobit i uspješno poslovali”, kaže Hrgovčić.
Prekretnica je nastupila kada je za održavanje takvog sustava trebalo zaposliti dodatnu osobu koja bi se financirala iz dotadašnje dobiti. „To više nije imalo smisla, jer je takav potez trebalo napraviti u samom početku, kada smo izašli na tržište i kada je trebala postojati takva struktura firme”, kazala je.
Upravo je nedostatak takve strukture, smatra danas, jedan od razloga zbog kojih je posao s vremenom postao prevelik za model upravljanja koji je funkcionirao u njegovim počecima.
„Odluka o zatvaranju bila je više vezana za osobni angažman, jer nisam željela biti lijena, a uvidjela sam da mi treba stručna pomoć u vođenju svega toga. Tu stručnu pomoć možda nisam znala samostalno odabrati i u jednom trenutku je postalo kasno za taj izbor.”
Odluka preko noći
Danas odluku donosi drugačije nego što ih je donosila u ranijim fazama poslovanja. Intuicija joj je i dalje važna, ali više nije jedini kriterij. Početkom 2026. godine napravila je veliku nadogradnju financijske tablice koju je i prije vodila iz mjeseca u mjesec, dodajući nove faktore i parametre. Nakon toga više nije bilo mnogo prostora za dvojbu.
„Odluku sam donijela preko noći, kada sam završila sa svojom financijskom analizom. Još jednom sam prošla kroz sve godine, što je trajalo nekoliko mjeseci dok nisam iščitala sve brojke i popisala neke stvari. Kada sam to crno na bijelo stavila na papir i vidjela neku putanju koja je izgledna u budućnosti, odluku sam donijela preko noći. Matematika je bila jasna, financijski pokazatelji bili su jasni, kao i trend rasta našeg proizvoda, te je bilo vrijeme da zatvorimo”, zaključila je.
To, međutim, nije značilo da je odluka bila emocionalno jednostavna. Najteži dio cijelog procesa bio je onaj koji se nije mogao izračunati u financijskoj tablici – razgovor sa zaposlenicima.
„Najteži problem bio mi je uručiti otkaz svojim radnicima, jer je velik broj njih sa mnom bio od samog početka. To mi je bilo izuzetno teško, pošto sam brinula za njihovu budućnost, mada mislim da su negdje u podsvijesti i oni slutili da ovo možda nije dugoročna priča.”
Promjena pristupa
Zatvaranje dijela poslovanja zato za Hrgovčić ne predstavlja odustajanje od poduzetništva, nego promjenu načina na koji ga želi voditi. „Fokusiranjem isključivo na Zagreb moja firma zarađivat će znatno više novca, imat će manje operativnih troškova, a konačna dobit bit će veća”, kaže.
Kada danas razmišlja o tome što bi napravila drugačije da ponovno kreće od početka, neke su lekcije vrlo konkretne. Prije svega, kaže, ranije bi potražila stručnu pomoć.
„Da sada krećem ispočetka, definitivno bih zaposlila mnogo boljeg računovođu. Imali smo jedan računovodstveni ured iz Vinkovaca koji nam je firmu vodio par godina, ali oni definitivno nisu bili dorasli tom zadatku. Zbog nedostatka iskustva ja to nisam znala prepoznati”, kazala je.
Uz kvalitetnijeg računovođu danas bi, kaže, imala i konzultanta, a razmislila bi i o ulasku druge osobe u vlasničku strukturu – ali ne samo zbog kapitala.
„Eventualno bih omogućila nekome da uđe u vlasničku strukturu firme kao investitor, ali ne kao pasivni investitor, već kao netko tko bi svojim znanjem mogao doprinijeti tamo gdje meni nedostaje stručnosti”, rekla je Hrgovčić. Takva bi struktura, smatra, možda omogućila i nastavak širenja. No danas joj to nije prioritet.
Dio procesa učenja
„Da sam imala tako postavljenu firmu od samog početka, sigurno bismo i dalje poslovali u svim gradovima, a možda i na europskoj razini. Ne tvrdim da to u ovom trenutku nije moguće; smatram da bismo i dalje mogli napraviti takav potez, ali to trenutno nije ono što želim”, kazala je.
Hrgovčić ne izvlači zaključak da je rast bio pogreška. Naprotiv, smatra da su i pogrešne procjene bile dio procesa učenja koji joj omogućuje jasnije upravljanje vlastitim poslom. „Sve sam naučila na vlastitoj koži i ne smatram da su te greške bile skupe; smatram ih nužnima jer sada mogu mnogo preciznije i jasnije voditi firmu”, rekla je.
Danas na cijelo iskustvo ne gleda kao na neuspjeh, nego kao na fazu poslovanja iz koje izlazi s puno više znanja nego što ga je imala kada je 2020. godine počela izrađivati terarije kao hobi.
A upravo je to i poruka koju želi prenijeti drugim poduzetnicima: odluke o poslu ne moraju uvijek značiti još veći rast, više zaposlenih i još jednu lokaciju. Ponekad je potrebno priznati da se model mora promijeniti – i imati dovoljno samopouzdanja da se ta promjena napravi.
„Drugima bih htjela poručiti iz svog iskustva da se ne boje osude i propasti te da rade ono što misle da je najbolje. Morate biti pozitivni, jer bez dobrog stava i čiste glave ne možete postići ništa kvalitetno”, zaključila je Hrgovčić.
Foto: Ana Hrgovčić LinkedIn
