„U ovom svijetu ništa nije sigurno osim smrti i poreza”, rekao je Benjamin Franklin prije gotovo tri stoljeća. Promijenili su se društveni sustavi, gospodarstva i tehnologije, no smrt i poreze još uvijek nismo uspjeli nadmudriti.
Porez je nedvojbeno jedna od najomraženijih riječi u gotovo svim jezicima. U hrvatskom jeziku pritom postoji i nešto „pitomiji”, zakonodavno etabliran krovni izraz: javna davanja.
Javna davanja i kada se i zašto plaćaju
Možda bismo na poreze i druga javna davanja pomirljivije gledali kada ih ne bismo doživljavali samo kao ono što nam se uzima ili razrezuje, već kao ono što sami dajemo, znamo kome to dajemo i čemu to davanje služi.
Prema Općem poreznom zakonu, u javna davanja ubrajamo poreze, carine, pristojbe i doprinose, uz još neke naknade. No, znamo li ih doista razlikovati? I ako nismo sigurni što znače na hrvatskom jeziku, kako ćemo biti sigurni da smo ih pravilno nazvali na engleskom jeziku? Što mi to zapravo dajemo?
Porez (tax) je novčano davanje koje građani i poduzeća plaćaju državi za financiranje javnih potreba, poput školstva, zdravstva, socijalnih programa i infrastrukture. A koliko su nam javne usluge važne, najbolje shvatimo kada ih odjednom nema. Štrajk radnika ZET-a i Zagrebačkog holdinga to je ogolio: kada tramvaji i autobusi gotovo prestanu voziti, a odvoz otpada je ozbiljno ograničen, vrlo brzo postaje jasno što znači javna usluga.
Porezi, međutim, nisu jedino novčano davanje.
Carina (customs duty) je novčano davanje koje se plaća pri uvozu i, gdje je primjenjivo, izvozu. Na engleskom se pritom lako izgubiti među izrazima customs, tariff i duty: customs se najčešće odnosi na carinsku službu, sustav ili postupak; customs duty na konkretno davanje koje se plaća na uvezenu robu; a tariff na carinsku tarifu, odnosno stope koje se primjenjuju na određene proizvode.
Pristojba (fee) je novčano davanje propisano za određenu službenu radnju (činidbu) ili korištenje javnog dobra. U prijevodu pritom najčešće još pojasnimo o kojoj je pristojbi riječ – primjerice, HRT pristojba je TV licence fee, a javnobilježnička pristojba notarial statutory fee.
Doprinos (contribution) plaćamo za financiranje sustava iz kojeg ostvarujemo određena prava, primjerice mirovinsko ili zdravstveno osiguranje.
Unutar kategorije poreza raznolikost izraza tek uzima maha: pretporez (input tax), PDV (Value Added Tax – VAT) i dodatni porez na dobit (windfall tax) samo su neki od izraza u šarolikom poreznom rječniku.
Posebno su zanimljive trošarine (excise duty). Ne radi se o porezu na sve što „trošimo“, nego o posebnom porezu na određene proizvode, poput alkohola, duhanskih proizvoda i goriva. Osim što donose prihod državnom proračunu, trošarine mogu imati i zdravstvenu, društvenu ili okolišnu svrhu: višom cijenom određenih proizvoda nastoji se obeshrabriti njihova potrošnja. Za takve se poreze u engleskom jeziku neformalno koristi izraz sin taxes, odnosno „porezi na grijeh” – slikovit naziv za poreze kojima se pokušava utjecati i na naše navike.
Izbjegavanje plaćanja, zakonito i nezakonito
A što ako ne želimo dati? Treba razlikovati zakonito od nezakonitog: tax avoidance odnosi se na zakonito korištenje pravila radi smanjenja porezne obveze, odnosno izbjegavanje poreza, dok tax evasion znači nezakonito izbjegavanje plaćanja poreza, odnosno utaju poreza.
Tu su i tax haven – porezna oaza – i offshore account – račun u inozemstvu. Sami po sebi ovi izrazi ne upućuju na nezakonitost, no niz poznatih i medijski eksponiranih slučajeva stvorio je prepoznatljivu asocijaciju na sumnjive, a pritom ponekad i nezakonite financijske aranžmane: milijarderi, udaljeni otoci, tajni računi i novac sklonjen „od pogleda”.
Ponekad ćemo pokušati sakriti ono što dajemo, ponekad izbjeći samo davanje, a ponekad – kada je riječ o državama – uzvratiti protumjerama.
Retaliatory tariffs su upravo takav primjer – carinske protumjere, odnosno carine koje država uvodi kao odgovor na nerazumne carine druge države. Izraz je u posljednje vrijeme posebno aktualan u kontekstu Trumpovih prijetnji carinama i najava protumjera drugih država, pretvarajući carine u alat trgovinskog ratovanja.
U poreze možemo biti sigurni. U to da ih uvijek jasno razumijemo i pravilno prevodimo – već mnogo manje. A možda problem uopće nije u jeziku: što manje razumijemo što dajemo, to manje možemo razumjeti čemu to davanje služi i što za njega dobivamo. Jer teško je pravilno prevesti nešto što ni sami ne razumijemo.
Foto: Magnific, privatna arhiva, Canva
