Često gledanje televizije u srednjoj dobi moglo bi biti povezano s manjim volumenom dijelova mozga važnih za pamćenje, planiranje i obradu vizualnih informacija. Novo istraživanje ujedno pokazuje da problem možda nije samo u sjedenju, nego i u tome što radimo dok sjedimo.
Kako prenosi ScienceDaily, studija je objavljena u časopisu Alzheimer’s and Dementia: Journal of the Alzheimer’s Association. Istraživači su analizirali podatke približno 1700 odraslih osoba prosječne dobi od 53 godine, uključenih u dugoročno američko istraživanje zdravlja srca i mozga ARIC.
Sudionici su između 1987. i 1989. naveli koliko često gledaju televiziju u slobodno vrijeme, na ljestvici od „nikad ili rijetko” do „vrlo često”. Odgovorili su i koliko radnog dana provode sjedeći. Više od 20 godina poslije podvrgnuti su magnetskoj rezonanciji mozga.
Što se događa s mozgom čestih gledatelja TV-a?
U usporedbi s ljudima koji su televiziju gledali rijetko ili nikad, oni koji su je gledali vrlo često imali su manji volumen regija povezanih s pamćenjem i ranim znakovima Alzheimerove bolesti.
Uočeni su i manji frontalni i zatiljni režnjevi. Frontalni režnjevi sudjeluju u planiranju, donošenju odluka i drugim složenim mentalnim procesima, dok su zatiljni važni za obradu vizualnih informacija.
Kod čestih gledatelja televizije pronađeno je i više promjena u bijeloj tvari mozga koje mogu upućivati na bolest malih moždanih krvnih žila. Takve su promjene povezane s kognitivnim propadanjem i demencijom.
Razlike su bile vidljive i kad su istraživači uzeli u obzir tjelesnu aktivnost, dijabetes, indeks tjelesne mase, pušenje i konzumaciju alkohola.
Sjedenje na poslu nije isto što i sjedenje pred televizorom
Ipak, rezultati nisu pokazali da je samo sjedenje glavni razlog uočenih razlika. Sudionici koji su velik dio radnog dana provodili sjedeći imali su veće frontalne i zatiljne režnjeve te manje promjena u bijeloj tvari.
Autori pretpostavljaju da bi razlog mogao biti to što mnogi sjedeći poslovi uključuju koncentraciju, rješavanje problema i druge oblike intelektualne aktivnosti. Mentalno zahtjevna aktivnost stoga bi mogla drukčije djelovati na mozak od pasivnog gledanja televizije.
Promjene povezane s gledanjem televizije i sjedenjem na poslu bile su izraženije kod muškaraca. Istraživači navode da su potrebne dodatne studije kako bi se utvrdilo zašto je tomu tako.
Studija ima i važna ograničenja. Sudionici su sami procjenjivali koliko često gledaju televiziju, a na početku istraživanja nisu snimili mozak. Zato nije bilo moguće izravno pratiti kako se njegova struktura mijenjala tijekom vremena.
Nalazi ipak upućuju na to da buduće zdravstvene preporuke možda neće biti usmjerene samo na smanjenje vremena provedenog sjedeći, nego i na odabir mentalno poticajnijih aktivnosti.
Foto: kaboompics.com/Pexels
