Predsjedniče Kustiću, jeste li se vratili s medenog mjeseca? Pitanje zvuči zajedljivo, ali teško ga je izbjeći, jer predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić, evo već peti dan od eliminacije Vatrenih sa Svjetskog prvenstva, još nije zucnuo ni slova. Dok nogometni svijet živo raspravlja i tvrdi da su sportska pravda i hrvatska momčad bili najveće žrtve FIFA-inog sudačkog instrumentarija, Marijan Kustić šuti.
Hrvatska je ispala sa SP-a nakon utakmice koja se već danima forenzički secira. Tri poništena gola, jedanaesterac oko kojeg se i dalje lome koplja, kriterij suđenja koji je otvorio više pitanja nego odgovora i međunarodna rasprava među navijačima, igračkim legendama, izbornicima, sucima, analitičarima u medijima diljem svijeta. Malo tko dvoji: Hrvatska je oštećena!
Rat FIFA-i
Ne očekujemo da Marijan Kustić objavi rat FIFA-i, nego da pokaže da Hrvatska ima predsjednika nogometnog saveza. Ne očekujemo ni teatralne konferencije za novinare, dramatične optužbe ili teorije zavjere. Ali, kad reprezentacija prolazi kroz svoj najteži i najemotivniji trenutak nakon osam godina velikih uspjeha, predsjednik saveza ne bi smio biti nevidljiv i nečujan. Tijekom velikih natjecanja trebao bi biti svojevrsni diplomat koji štiti interese i ugled reprezentacije pred međunarodnim nogometnim institucijama.
Diplomacija u sportu ne počinje kad pobjeđujete. Diplomacija počinje onda kada mislite da je vaša reprezentacija oštećena. Veliki nogometni savezi to dobro razumiju i njihovi se predsjednici ne ustručavaju govoriti kada smatraju da je ugrožen integritet natjecanja i(li) njihove nacionalne momčadi. Primjerice, predsjednica norveškog saveza Lise Klaveness već je godinama savjest europskog nogometa. Više je puta javno kritizirala FIFA-u kada je smatrala da su ugroženi integritet natjecanja, politička neutralnost ili temeljna etička načela. Norveška nije svjetska nogometna sila, ali njen primjer pokazuje da veličina države nije prepreka da se vaš glas čuje.
Velesila ili miševi?
Hrvatska se svojim rezultatima prometnula u nogometnu velesilu, ali u diplomaciji svjetskog nogometa ponekad se ponašamo kao mali miševi.
Istina, Hrvatski nogometni savez je učinio ono što je morao učiniti institucionalno – poslao je službenu žalbu FIFA-i na suđenje. Ali, žalba nije isto što i vodstvo, žalba je dokument, a vodstvo ima lice, glas i odgovornost. Ono što nedostaje nije papir poslan u Zürich. Nedostaje predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza! U danima kada su sve hrvatske televizije imale svoje izvjestitelje u Sjedinjenim Državama i Kanadi, specijalne emisije i bezbrojna javljanja, kada su svi mediji iz minute u minutu analizirali utakmicu protiv Portugala i njezine posljedice, predsjednik Saveza Marijan Kustić nije stao pred kamere. Nije dao intervju. Nije održao konferenciju za novinare. Nije se obratio hrvatskoj javnosti.
Pa ako to neće učiniti predsjednik HNS-a, tko će?
Preuzeti odgovornost
Možda je ovo pitanje važno i za publiku Women in Adria. Žene koje vode tvrtke dobro znaju što znači preuzeti odgovornost kada stvari krenu nepredvidivo i krivo. U poslu, kao i u sportu, liderstvo se ne pokazuje samo kada se dijele medalje, nego i onda kada se treba zauzeti za svoje ljude, zatražiti objašnjenje ili reći: ovo nije u redu.
Žene u biznisu dobro znaju da se ugled ne brani šutnjom. Kada vodiš tim, tvrtku ili instituciju, ne možeš nestati baš onda kada je tvojim ljudima najteže. Tada se izlazi pred javnost. Tada se štiti integritet.
Upravo završava jedna od najvećih era u povijesti hrvatskog sporta. Luka Modrić 20 je godina bio zaštitno lice hrvatske reprezentacije. Vodio je Hrvatsku do svjetskog srebra i bronce te brojnih nezaboravnih pobjeda. Postao je jedan od najvećih nogometaša svoje generacije i najbolji ambasador hrvatskog sporta. Zar predsjednik Saveza nema potrebu javno mu zahvaliti na kraju njegove reprezentativne epohe?
Jednako tako, izbornik Zlatko Dalić obilježio je najuspješnije razdoblje u povijesti hrvatskog nogometa. Čovjek koji je s Vatrenima potpisao najsvjetlije stranice naše sportske povijesti sada se nalazi na prekretnici. Njegov mandat dolazi kraju, a umjesto jasnog, dostojanstvenog i institucionalnog stava, iz vrha Saveza dopire samo tišina. Predsjednik HNS-a time je prepustio teren medijskim spekulacijama i uličnim naklapanjima, dopuštajući da se o statusu najtrofejnijeg hrvatskog izbornika i njegovu potencijalnom nasljedniku raspravlja u formi trača, a ne strateške sportske politike.
Stati pred kamere
Pravi lider ne šalje samo administrativne žalbe, nego osobno staje pred kamere i postaje glas onih koji su na terenu dali sve. Predsjednik saveza tako uspješne nogometne nacije kao što je naša mora imati autoritet i hrabrost postaviti neugodna pitanja međunarodnim institucijama, dajući do znanja da se s ugledom Hrvatske ne može kockati.
Biti na čelu HNS-a znači nositi težinu svakog uspjeha, ali i svakog ožiljka ove reprezentacije. Pozicija predsjednika nije rezervirana samo za svečane lože, protokolarna rukovanja i fotografiranje s medaljama. Ona se živi i opravdava onda kada je najteže, kada treba podmetnuti leđa za svoj tim i pokazati poštovanje prema onima zbog kojih nogomet uopće postoji – prema navijačima. A na američkom kontinentu, tisuće navijača iz domovine i dijaspore stvorile su atmosferu o kojoj je brujao nogometni svijet. Preletjeli su ocean, potrošili ušteđevine i ostavili srce na tribinama u SAD-u i Kanadi, dostojno prateći reprezentaciju koja je godinama činila čuda. Nakon bolnog ispadanja, ti su ljudi zaslužili poruku s vrha.
Zaslužili su čuti riječi: „Zahvaljujemo svim navijačima koji su nas tako divno podržavali u SAD-u i Kanadi, ali i kod kuće. Svi smo jako razočarani što je naše zajedničko putovanje tako brzo završilo.“
Ne, ni to nije rekao Marijan Kustić. To su riječi kojima se svojoj javnosti obratio čelnik njemačkog nogometnog saveza nakon neuspjeha njihove reprezentacije. Velike nacije i veliki lideri znaju da se povjerenje javnosti i dostojanstvo institucije grade upravo onda kada se gubi.
Hrvatska je na terenu odavno prerasla u velesilu, ali u uredima i pred mikrofonima još uvijek pati od provincijskog mentaliteta šutnje i skrivanja od odgovornosti. I zato se na samom kraju ponovno vraćamo na pitanje s početka: predsjedniče Kustiću, jeste li se vratili s medenog mjeseca? Naša nogometna zajednica, javnost i tisuće navijača koji su prokrstarili Ameriku, još uvijek čekaju vaš povratak.
Foto: HNS, Screenshot HRT
