Atmosfera je u srijedu bila napeta. Ivan Perišić sjedio je u Dallasu i u glavi vrtio moguće scenarije utakmice protiv Engleske, pokušavao je vizualizirati trenutke kako bi ih lakše ostvario. Zamišljao je tako kako asistira Musi da zabije jednu engleskim Lavovima. Nekih 9000 kilometara istočno, Andrej Plenković je zamišljao kako asistira Zlatku Mateši da zabije jednu hrvatskom narodu.
Dok je Hrvatsku tresla nogometna groznica, nacija ni o čemu drugom nije ni razmišljala – čak mi je i Indijac koji nam je donio večeru poželio sreću u utakmici – hrvatska Vlada je muku mučila s pitanjem gdje će sada sa “zlatnim dečkom” Matešom, nakon što je siroće morao ceremonijalno odstupiti sa čelnog mjesta u hrvatskom sportu zbog tamo nekih napornih medija i USKOK-ovih istragica.
Budući bivši premijer
Ima Plenković empatije za Matešu – jednoga dana i on će biti bivši premijer i ne sviđa mu se ideja da bivši premijer ne može lagodno živjeti od državnog novca, a još mu se više ne sviđa ideja da se može ostati bez pozicije zbog kriminala podređenih.
Kakve uopće karijerne opcije ima bivši premijer Republike Hrvatske? Nogometni izbornici, ako su postigli kakve-takve rezultate, mogu naći posao u nekom od klubova diljem svijeta, no rijetko se koji premijer može pohvaliti rezultatima koji bi mu poslužili kao referenca u nekoj većoj privatnoj firmi, osim ako je mislio unaprijed pa joj pogodovao za mandata.
Jedino je naš nesretni premijer 13. vlade, premijer hrvatskih građevina Tihomir Orešković, nastavio karijeru u privatnom sektoru otkud je i došao, gdje vlada financijama sigurnije nego hrvatskim jezikom.
Bijeg na Pantovčak
Dva su premijera kasnije pobjegla na Pantovčak – Mesić i Milanović – jer ih nitko nigdje nije htio osim većine hrvatskih glasača. Bivša premijerka Jadranka Kosor danas je kibicer s društvenih mreža, gunđa po svemu po čemu nije mogla dok je bila članica vladajuće stranke, kao ona dva starca iz lože Muppet Showa (Statler i Waldorf, ako koga zanima).
Bivši premijer Josip Manolić posvađao se s Tuđmanom, osnovao stranku koja je zamrla, pa potom provodio godine u političkoj mirovini nadživljujući ljude, vlade i pojave. Jedino nije nadživjeo vladu Andreja Plenkovića, pitam se katkad hoće li itko od nas.
No, Mateša se nikad nije posvađao ni s kim, lijepo je u miru više od dva desetljeća vodio Hrvatski olimpijski odbor, štogod da je radio očito nikome nije smetalo, valjda je nekima i pasalo, pa stvarno nije očekivao da će morati snositi odgovornost za zbivanja u tijelu kojem je bio na čelu.
Milosti puna
Stoga se u srijedu obratio Gospi, da mu blažena djevica i dragi Bog ostvare želju da ponovno visoko leti, kao nekad. Bila je Gospa dosta zauzeta tog dana – tisuće poziva Hrvata (“Molim te da Englezi izgube!”), tisuće poziva Iraca (“Molim te da Englezi izgube!”), deseci poziva Čeha (“Molim te da se moji živi vrate s Jadrana!”), jedan poziv Rade Borić (“Oprostite, pogrešan broj!”) – napeto je bilo koga će uopće poslušati, može li sve uslišiti.
Javio se jučer splitski svećenik don Ante Žderić i upozorio ljude da ni Bog ni Gospa ne navijaju za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu, naglasio da vjera i molitve ne donose golove nego vječno spasenje, što osobno mislim da bi ljudima trebalo biti sasvim dovoljno, no takvi smo kakvi smo – i kad dobiješ čudo onda bi još jedno.
Mateša zato nije dobio gol, ali je dobio spasenje, i to baš kakvo je tražio – ponovno će Mateša visoko letjeti, ovaj put u Nadzornom odboru nacionalne aviokompanije. Čovjek koji se iskazao pazeći na to kako se raspolaže sredstvima Olimpijskog odbora sad će paziti na to kako se raspolaže sredstvima Croatia Airlinesa. Na pitanje kako to, iz CA su odgovorili da je “riječ o pitanjima iz nadležnosti vlasnika društva”. Kada bismo barem znali tko je taj vlasnik Croatia Airlinesa.
Ne znam navija li Gospa za Hrvatsku, ali na Matešu sigurno netko pazi s visoka.
Foto: Wikimedia Commons
