Sjećate li se kako se pisalo o generaciji Y, poznatoj i kao milenijalci, kad smo tek ulazili na tržište rada? S jedne smo strane bili lijeni, zahtijevali unaprjeđenja i povišice bez zasluge, a zbog visokog obrazovanja smo se držali kao da smo iznad svih. S druge smo strane predstavljali pozitivne promjene i svijest o društvenim problemima, a obrazovanje smo koristili kao pravi stručnjaci, inovatori. Bilo je svačega.
Sad je na red došla generacija Z. Sjećam se kako sam govorila kako jedva čekam da oni počnu raditi da se prestane pisati o nama kao da smo Borg, no sad se isto radi njima. I nije mi svejedno, zato i pišem ovaj vrlo autoironični članak.
Pridružite se da biste nastavili čitati.
