Kad je Lou Johnson prošle godine na svojem LinkedIn profilu pisala o novom radnom mjestu, koristila je superlative. Njen ‘posao iz snova’ imao je sve karakteristike koje su joj bile važne. Tražili su je da se pridruži brzo rastućoj tvrtki, činilo joj se kao je to savršen spoj. No, kao hladan tuš, opralo ju je saznanje da u rezanje troškova firme ulazi i njena radna pozicija.
„Voljela sam ljude s kojima sam radila i voljela sam ono što radimo. Činilo se kao da mijenjamo svijet i onda… nešto manje od godinu dana kasnije…,“ tumači Johnson u svojem tekstu za Womens Agenda, smijenili su je, zajedno s pola tvrtke. „Kao i mnoge druge priče iza naslova, posao je plovio uzburkanim vodama pramačnog vala covida. Slaba prodaja, problemi s opskrbnim lancem i troškovi doveli su do krize novčanog toka što je zauzvrat povećalo troškove koje je trebalo smanjiti ili odbaciti balast kako bi se olakšao teret. U jednostavnoj jednadžbi, postala sam dio tog balasta.“
