Na našoj drugoj Konferenciji za žene u javnom sektoru održana je panel-rasprava na temu ženskog vodstva u lokalnim samoupravama. Bilo da su u javnom sektoru već dugi niz godina ili su se priključile iz realnog sektora tek nedavno, panelistice su podijelile svoja iskustva. S čim su se to iznenadile kad su tek došle, koji su glavni problemi i – kako privući mlade. To su neke od tema o kojima su razgovarale, a kroz razgovor ih je vodila moderatorica Gordana Vlahović.
Žene su to s različitih područja Hrvatske, na različitim pozicijama, s različitim iskustvima. Nalaze se na glavnim pozicijama lokalne i regionalne samouprave. Antonia Radić Brkan, Petra Škrobot i Jasenka Crnković pričale su o tome kako je doći iz realnog sektora nakon dugog niza godina.
Radić Brkan na poziciji je zamjenice gradonačelnika Makarske, a prije toga je 18 godina bila suvlasnica agencije. Ovakvu odluku – o prelasku u javni sektor – nije planirala. Počela je razmišljati o mirnijem životu i s obitelji se odlučila vratiti iz Zagreba u svoj rodni grad. Makarska je, kaže, u zadnjih petnaestak godina postala simbol apartmanizacije i betonizacije. Nije se razvijala, već samo rasla.
Iskustvo u privatnom sektoru dobro joj dođe i sada u javnom, ali smatra da nije presudno. Najbitnijima smatra edukaciju i stalno usavršavanje.
“Ja smatram da bi i gradonačelnici, zamjenici gradonačelnika, ljudi na ključnim pozicijama u javnim ustanovama trebali proći određena iskustva ili neke vrste vještina kako bi bili što učinkovitiji u upravljanju sustavom. Jer tim ljudima koji rade s nama netko treba upravljati. Ako osoba koja je gradonačelnik ili voditelj ili direktor neke ustanove nema te liderske vještine, onda treba imati samosvijest da krene u svoju osobnu edukaciju i razvoj”, tvrdi Radić Brkan.
Gradonačelnica Samobora Petra Škrobot imala je tu sreću da je bila i u privatnom i u javnom sektoru prije dolaska na sadašnju poziciju. Dosta se školovala u inozemstvu i imala je priliku tamo ostati raditi. No onda se zapitala, “ako svi odemo, tko će ostati i napraviti promjene za naše gradove i mjesta?”. Odlučila je pokušati napraviti nešto za svoj grad.
Teško joj se bilo nametnuti kao autoritet, posebice muškim kolegama koji su tu cijeli život. Njezin je glavni cilj bio, bez obzira na zakonodavni okvir, pokušati osigurati da gradska uprava funkcionira kao privatni sektor. S time dolaze i velika očekivanja od zaposlenika, a oni nisu bili navikli na takav tempo i tako visoke ciljeve.
“Imali smo situaciju da su krenuli pucati po šavovima jer im je to ogromna promjena. Kad ste vi dugi niz vremena naučeni na laganiji tempo i sad dođe netko i postavlja vam visoke ciljeve, to onda postane izazov. Smatram da je za sve potrebno vrijeme. Ja bih voljela, kad god je to moguće, da u javnom sektoru funkcioniramo kao u privatnom. Osobito po pitanju učinkovitosti“, ističe Škrobot.
