Jeste li se ikad pitali zašto su ljudi rijetko motivirani raditi promjene koje bi mogle poboljšati njihov život? Znamo koje su stvari dobre za nas – zdraviji izbor hrane, druženje s prijateljima, vježbanje, udaljavanje od toksičnih ljudi – ali to je sve mnogo lakše reći nego učiniti, i postoji dobar razlog za to. Jesu li zone komfora krive za to?
Kratki odgovor na ovo pitanje je da su ljudi emotivna bića koja u svemu traže značenje. Pokušavamo shvatiti sve što se događa u našim životima, razloge zbog kojih se te stvari događaju i, uslijed tog pretjeranog razmišljanja, često zakompliciramo jednostavne stvari. Htjeli mi to priznati ili ne, u osnovi smo “programirani” da biramo lakši put koji nam pruža više zadovoljstva, nasuprot težeg u kojemu je vjerojatnije da ćemo se susresti s preprekama.
Strah od suočavanja s posljedicama
Kada je riječ o važnim životnim odlukama, svaka odluka s kojom se susrećemo nosi sa sobom određene posljedice, stvarne ili perceptivne, ali i benefite. Da biste riješili svoje unutarnje sukobe, morate vjerovati da prednosti odluke dramatično nadmašuju njezine negativne posljedice. Morate vjerovati da su prednosti jedne opcije superiornije od prednosti druge.
Međutim, problem je u tome što se naš um može podijeliti na dva dijela. Onaj svjesni dio, u kojemu postavljamo ciljeve, analiziramo i donosimo logične zaključke često pada u drugi plan zbog drugog dijela koji je često jači – a to je podsvjest. Ona je spremište svih naših iskustava, sjećanja, uvjerenja, vrijednosti, neriješenih emocija i što je najvažnije, svih naših navika.
Povezano: Ana Keglović Horvat: Kažu da je strah najgori
Ne želimo izaći iz zone komfora
Terapeutkinja Melissa Stanger je za Thrive Global iznijela jedno iskustvo s kojim se susrela tijekom dugogodišnjeg rada.
“Kada je netko od nama bliskih osoba u nezdravoj vezi, često se zapitamo zašto jednostavno ne odu i prekinu taj odnos. Ali, to nije uvijek lako za napraviti. Jedna je moja pacijentica ostala sa suprugom više od dvije godine nakon saznanja da ju je varao većinu veze. Rekla je da mu nikad ne bi mogla oprostiti, čak i da ga više ne voli. A ipak, unatoč nedostatku povjerenja i silnih noći provedenih kod obitelji jer se nije htjela suočiti s njim, nije podnijela zahtjev za razvod ili ga zamolila da razmotri bračno savjetovanje.”
Činjenica je da barem 45% našeg dana provedemo na “auto-pilotu”, vođeni našim navikama. Neka istraživanja nastojala su pokazati da tako provedemo i do 95% našeg dana! Zbog ovolike razine navika u svakodnevici, često na situacije reagiramo nelogično, umjesto da izaberemo opciju koja je bolja za nas.
Rješavanje unutarnjih sukoba ne zahtijeva samo da znamo što je za nas dobro. Zahtijeva i samopouzdanje da slijedimo taj put i vjerujemo da možemo uspjeti u ostvarivanju onoga što se nadamo postići. Ako znate da imate problem, ali ne vjerujete da ga možete riješiti, imate samo dvije mogućnosti: poricati ga ili očajavati. Možete reći sami sebi da nemate problem (ili da nije toliko velik) ili se možete suočiti s time da je problem ozbiljan, ali potpuno nerješiv i nastaviti se ponašati kao da ste bespomoćni.
Osjećamo da nismo zaslužili nešto bolje
Ovakav stav uvelike utječe na naše mentalno zdravlje. Ono što je najgore je da je zaista raširen, i mnogo se ljudi u jednom trenutku nađe u situaciji u kojoj misle da zaslužuju ono što im se događa. Na primjer, znamo da nam treba malo vremena da se odmorimo od posla. To, međutim, nećemo učiniti jer osjećamo da nismo dovoljno naporno radili da bismo opravdali taj odmor.
Kada se osjećamo nedostojnim za odabiranje onog što je dobro za nas, važno je osvijestiti što bismo rekli nekom drugom. A to je da su vrijedni zdravog izbora, i stoga smo i mi.
Povezano: Kako prepoznati “sindrom varalice”?
Ljudi jesu motivirani da učine ono što je dobro za njih. Kada vide jasan boljitak – onaj koji je u skladu s njihovim vrijednostima — vrlo je vjerojatno da će se za njega odlučiti. Ono što većini ljudi treba je samopouzdanje i vjera da su sposobni nositi se sa izazovima koji ih čekaju.
Sjetite se one stare priče o kornjači i zecu. Zec je toliko uvjeren u pobjedu, zbog čega se tijekom utrke zaustavi i zaspi. Kornjača se nastavlja kretati vrlo sporo, ali bez zaustavljanja te na kraju pobijedi u utrci. Lekcija priče je da možete biti uspješni radeći stvari polako i kontinuirano. I zato polako i sigurno počnite uvoditi nove stvari u svakodnevicu. Biranje onoga što je dobro za nas ne znači da morate drastično promijeniti život odjednom. Nove se navike ne grade brzopleto – za to je potrebno vrijeme. Kada one postanu programirane u vašu podsvjest, znati ćete raditi ono što je dobro za vas!
Foto: Unsplash
