Računalne, odnosno video igre često se mogu pronaći na listi želja za Božić ili rođendan. I većina će roditelja u želji da svom djetetu pruže sve što želi, kupiti onu igricu koju je poželjelo. No, tek će rijetki pri tome obratiti pozornost na dobnu skupinu kojoj je igra namijenjena, odnosno oznaku koja govori o razini nasilja i neprimjerenog jezika koji se pojavljuju u igri.
Nisu sve računalne igre primjerene za djecu
Prema nekim analizama sadržaja, čak 89 posto računalnih igrica i video igara sadrži neki oblik nasilnog sadržaja. Problem je i što se nasilno ponašanje u igricama nagrađuje, a stalnim ponavljanjem djeca takvo ponašanje počinju imitirati i u stvarnom životu.
Kod mlađe djece čak se može javiti problem s razlikovanjem igrice i stvarnosti što može izazvati probleme u ponašanju, poput pretjerane agresivnosti, apatije i udaljavanja od vršnjaka i obitelji.
To ne znači da bi djeci trebalo zabraniti igranje igrica. Upravo suprotno. Znanstvenici su utvrdili kako one poboljšavaju brzinu, koncentraciju, usredotočenost, potiču misaone procese, asocijativno i hipotetičko mišljenje, pospješuju koordinaciju pokreta, a igrice koje imaju mogućnost zajedničkog igranja i suradnju u grupi.
Međutim, na roditeljima je da donesu odluku koja je video igra prikladna za njihovo dijete ovisno o uzrastu i emocionalnoj zrelosti.
No, kako donijeti odluku o nekoj igrici kad vas vaše dijete uvjerava da to “igraju svi u razredu” i da će on (ili ona) biti izbačen iz grupe jer ne igra tu igru?
Prije nego što odlučite reći “da” ili “ne” nekoj od igrica, bilo bi dobro da napravite “domaću zadaću”.
Informirajte se
Pokušajte saznati što više možete o samoj igrici. Posjetite službene stranice igrice i njenog izdavača, provjerite koju oznaku igra nosi. Iako u Hrvatskoj nemamo službeni sustav ocjenjivanja video i računalnih igara, može vam poslužiti onaj američki – ESRB. On najčešće označava razinu nasilja, seksa i neprimjerenog jezika u igri. Tako igre označene slovima C i E mogu igrati svi od male djece do odraslih. Ostale kategorije ovise o razini nasilja, neprimjerenog jezika ili drugih sadržaja primjerenijih starijima od 13, odnosno 17 godina.
Provjerite što drugi misle
Na internetu se može pronaći mnoštvo recenzija različitih video igara. Neke od tih recenzija pišu novinari specijaliziranih časopisa, poput hrvatskog Reboot, druge pišu blogeri, treće pak sami korisnici. Bez obzira koju od recenzija pročitate, ona će vam dati više informacija nego što biste mogli dobiti ako pročitate samo informacije na stranici proizvođača. Pogledajte, ako je dostupno, video snimke igrice ili “trailere” kako biste dobili dojam o čemu se u igrici radi i kako ona zapravo izgleda.
Razlikujte vrste igara
Postoji cijeli niz računalnih i video igara koje su zabavne, a istovremeno i edukativne. Od interaktivnih bajki za najmlađe, poput bajki Ivane Brlić Mažuranić, preko igara koje ih uče programiranju i logičnom razmišljanju, poput Run Marco, do igara koje uče strategiji i predviđanju. Naravno, tu ne treba zaboraviti ni cijeli niz igrica koje od igrača zahtijevaju i fizičko kretanje i mogu biti zabava za cijelu obitelj ili društvo (igrice za igraće konzole).
S druge strane tu su “pucačine” i borilačke igre koje nisu namijenjene mlađim igračima jer igrača najčešće stavljaju u prvo lice i uvode ga u borbe i različite oblike nasilja. I dok su RPG ili igre igranja uloga veoma raširene i među djecom i među odraslima, treba razlikovati RPG igre koje potiču istraživanje i rješavanje logičkih zadataka i one RPG igre u kojima je glavni zadatak uništiti drugog protivnika ne bi li ojačao svoje moći.
U svijetu su veoma popularne i MMORPG ili RPG igre koje se igraju putem interneta u virtualnom prostoru uz prisustvo velikog broja igrača. Takve igre mogu trajati neograničeno i često izazivaju ovisnost jer igrači razvijaju svoje likove koji žive u virtualnom svijetu i kad igrači nisu prisutni i aktivno igraju. Upravo ovakve vrste igara najčešće izazivaju ovisnost među igračima, a poznati su smrtni slučajevi jer su igrači danima bez prestanka igrali MMORPG igre da bi na kraju kolabirali od iscrpljenosti.
Okušajte se sami
Ako možete, isprobajte igricu sami. Zamolite dijete da vam pokaže što i kako trebate napraviti. Napravite od toga druženje i zajedno provedite vrijeme. Vi ćete moći promotriti kako se vaše dijete ponaša kad igra igricu, a istovremeno ćete vidjeti i s čime se susreće kad ju igra. Nemojte odustati ako ne uspijete proći nivo ili riješiti zadatak. Vašem djetetu takvi su zadaci lakši jer brže uči, ali to ne znači da ih nije moguće riješiti.
Razgovarajte s djetetom
Vi najbolje možete ocijeniti koliko je vaše dijete zrelo i spremno za neku igricu. Pitajte o igricama koje ih zanimaju i koje vole. Što u njima najviše vole? Zašto? Možda otkrijete nešto novo o djetetu čega do tad niste bili svjesni. Recimo, sklonosti da gradi nešto ili interesa za programiranjem.
Provjerite postoji li opcija “multiplayer”
Multiplayer ili istovremeno zajedničko igranje najčešće zahtjeva spajanje na internet i pruža igračima mogućnost međusobne komunikacije tijekom igranja. To vas ne bi trebalo zabrinjavati ako vaše dijete tijekom igranja komunicira sa svojim prijateljima. No, uvijek postoji mogućnost da tijekom igranja stupi u kontakt s nekim nepoznatim igračem koji ga može izložiti neprimjerenom sadržaju. Ako vaše dijete igra takve igre, trebali biste s njim (ili njom) porazgovarati o tome s kim se susreće u takvim igrama, kako oni komuniciraju s njime, odnosno on ili ona s njima.
Onemogućite kupovinu unutar igara
Sve više igara, pogotovo onih za mobilne uređaje, u sebi sadrži i mogućnost kupovine dodatnog sadržaja u samoj igrici. Brojni su se roditelji opekli na tome jer su da ta mogućnost postoji, saznali tek kad im je stigao račun. Provjerite postoje li takve opcije u igrama koje igraju vaša djeca i isključite mogućnost kupovine. Također, nemojte upisivati podatke o kreditnim karticama, ako ne možete kontrolirati za što se oni koriste.
Objasnite svoju odluku djetetu
Ako odlučite dopustiti svom djetetu igranje neke igrice, vodite računa koliko ono vremena provodi igrajući i mijenja li ponašanje nakon igranja igre. Ako pak odlučite zabraniti mu igranje neke igrice, objasnite mu zašto ste to odlučili napraviti. Vjerojatno mu vaša odluka da mu uskratite ono što njegovi vršnjaci slobodno igraju neće biti po volji i ako mu nametnete zabranu kod kuće, vjerojatnije je da će igricu igrati kod prijatelja, bez vašeg znanja. Ponašate li se prema njemu kao prema vama ravnoj osobi i objasnite li mu zašto ste tako odlučili, veće su šanse da će vašu odluku prihvatiti i poštivati. Naravno, to ne znači da neće popustiti vršnjačkom pritisku, ali to je nešto na što ne možete utjecati. Možete ga samo informirati o tome zašto to nije dobro za njega.
Predložite kompromis
Igranje igrica samo po sebi nije štetno niti loše. No, ako dijete igra igrice bez nadzora, to može ostaviti negativne posljedice na njega. Kontrolirajte što i kako vaše dijete igra i ako primijetite da igra igricu za koju smatrate da nije primjerena njegovoj dobi, umjesto oduzimanja igrice i kazne, radije mu predložite alternativu – igricu koja je primjerenija njegovoj dobi, a koja bi mu također mogla biti zanimljiva. Tko zna, možda i vi počnete igrati s njim.
Djeca se često poistovjećuju s junacima iz omiljenih knjiga, crtića, filmova pa i video igara. Želite li im pokazati pozitivne junake tražite igrice u kojima su glavni junaci istraživači, znanstvenici, detektivi ili djeca. Djevojčicama će možda biti zanimljivije igre u kojima su glavne junakinje, dok će dječaci radije posegnuti za igricama u kojima su glavni junaci.
Koju god igricu “odobrite” svom djetetu, vodite računa da biste postupak “odobravanja” mogli ponoviti već sljedećeg tjedna ili mjeseca. Ovisno o tome koliko će vašem djetetu trebati vremena da završi igricu ili izgubi interes. A onda ponovno sve ispočetka.
Foto: Pixabay
