Prema statistikama iz prošle godine, žene zarađuju 77 posto plaće muškaraca. Postavlja se pitanje – zašto je tomu tako.
Osnovni problem leži u činjenici da žene ne znaju pregovarati i izboriti se za sebe.
Za sve ostale ćemo poginuti, ali za sebe ne. Evo, jednostavnog primjera. Moja prijateljica smatra da su krivi šefovi koji nisu u stanju prepoznati osobu koja više doprinosi. Krivo! Nitko neće doći i staviti nam krunu na glavu! Kruna će doći kad se same izborimo za nju. Zašto bi šef izdvajao više iz budžeta kompanije za nečiju plaću ako on to sam ne zatraži?
Polazi se od pretpostavke da, s obzirom na stanje na tržištu rada, žene mogu biti sretne ako uopće dobiju posao, pa kakvo onda pregovaranje za plaću dolazi u obzir? No, na taj način u startu gube uz dodatne gubitke tijekom karijere. Prema istraživanju G.E., muškarci se vraćaju za pregovarački stol prosječno 6 puta, a žene jedan do dva puta. Povišice sa svakim pregovorima su male, ali budući da se svaka temelji na prethodnoj plaći, muškarci kumulativno tijekom karijere zarade pola milijuna dolara više. Za žene je ‘ne’ kraj, a trebao bi biti početak pregovora. Nesklonost pregovaranju ima svoje uzroke u osjećaju manje vrijednosti.
