Zašto su žene manje plaćene

Prema statistikama iz prošle godine, žene zarađuju 77 posto plaće muškaraca. Postavlja se pitanje – zašto je tomu tako.
Osnovni problem leži u činjenici da žene ne znaju pregovarati i izboriti se za sebe.

Muškarci se vraćaju za pregovarački stol 3 puta više nego žene, zbog čega tijekom karijere zarade do pola milijuna dolara više

Za sve ostale ćemo poginuti, ali za sebe ne. Evo, jednostavnog primjera. Moja prijateljica smatra da su krivi šefovi koji nisu u stanju prepoznati osobu koja više doprinosi. Krivo! Nitko neće doći i staviti nam krunu na glavu! Kruna će doći kad se same izborimo za nju. Zašto bi šef izdvajao više iz budžeta kompanije za nečiju plaću ako on to sam ne zatraži?
Polazi se od pretpostavke da, s obzirom na stanje na tržištu rada, žene mogu biti sretne ako uopće dobiju posao, pa kakvo onda pregovaranje za plaću dolazi u obzir? No, na taj način u startu gube uz dodatne gubitke tijekom karijere. Prema istraživanju G.E., muškarci se vraćaju za pregovarački stol prosječno 6 puta, a žene jedan do dva puta. Povišice sa svakim pregovorima su male, ali budući da se svaka temelji na prethodnoj plaći, muškarci kumulativno tijekom karijere zarade pola milijuna dolara više. Za žene je ‘ne’ kraj, a trebao bi biti početak pregovora. Nesklonost pregovaranju ima svoje uzroke u osjećaju manje vrijednosti.

Nedovoljno “spremne” i nedovoljno umrežene

Žene su sklone perfekcionizmu. Još moramo naučiti ovo, ono tamo još nije dovoljno dobro. Zato se ne javljaju na natječaje za visoke pozicije, ne traže povišice, jer još ‘nisu spremne’. Istovremeno, muškarci uzimaju sve što im se pruža, smatraju da su uvijek spremni i da uvijek zadovoljavaju sve kriterije. Tako je to u životu, nagradu često dobiva onaj tko ide po nju a ne onaj tko ju zaslužuje. I dok mi učimo, radimo prekovremeno da bi konačno postale savršene, muškarci odu na nogomet, poslije toga na pivo i posao je sklopljen, pozicija je dodijeljena. A kad bude trebalo odraditi, ima cura koja zna sve detalje, ona će to dobro napraviti. Do visoko plaćenih pozicija se dolazi prvenstveno preko kontakata, dobar životopis je važan, ali ne i presudan.

Da bi se došlo do visokih pozicija treba prvo napraviti puno usluga da bi nam se vratilo. Prvo moraš dati da bi ti se vratilo i to da ne očekuješ ništa zauzvrat. A žene, osobito u korporativnom svijetu su kronično nesklone činjenju usluga, pomaganju da bi se pomoglo, a još manje ako su druge žene u pitanju. I kako da onda žena dođe i zadrži se na visoko plaćenoj poziciji? Da zaključim, – vještine pregovaranja, samopouzdanje, probitačnost i široka mreža kontakata su predispozicije za uspjeh. Stoga žene, pomoziti kome god možete pomoći, čak i ako vas se ne traži, slijedite svaku priliku, pregovarajte dok druga strana ne popusti i provjerite s muškim kolegama koliku plaću trebate tražiti jer su vam kolegice vjerojatno savjetovale manje!