Ulazim u malu vinoteku u zagrebačkom Boćarskom domu i dočekuje me ljubazna, plavokosa gospođa. „Gospođa Nina?“, pitam. Predstavlja se kao Milka i kaže: „Sad ću pozvati Ninu“. Uskoro dolaze još dvije nasmiješene dame i slika je skoro pa potpuna. Nina Schmidt, Milka Damjanović, Tanja Hrenar i Ljiljana Režek, jedina koju nisam uspjela upoznati, vlasnice su Vivatine, vinoteke koja je naslijedila gotovo 20 godina dugu tradiciju, ali u posljednje dvije godine izrodila i nešto sasvim novo – prepoznatljivost prve „eko friendly“ vinoteke i iznimno ljudski odnos prema poslu.
“Eko friendly” Vivatina
Nina Schmidt s bivšim je poslovnim partnerom prije gotovo 20 godina pokrenula vinoteku Vivat fina vina. Nakon što su se zbog različitih poslovnih vizija razišli, Nina je zajedno s dotadašnje tri djelatnice vinoteke, na istoj lokaciji, osnovala Vivatinu. Od 2012. godine posluju pod epitetom „eko friendly“ vinoteke, prve takve u Hrvatskoj, što znači da podržavaju vinare i proizvođače hrvatskih delicija koji proizvode na ekološki i organski način. S preko 500 etiketa vina, pjenušaca, šampanjaca, rakija i likera te nebrojeno puno „divljih“ delikatesa, čovjek se lako izgubi u mirisima i okusima, a na pamet mu padnu samo dvije riječi – čisti hedonizam.
Obilaskom prostora saznajem da većina proizvoda dolazi od hrvatskih proizvođača, nešto je stranog uvoza, no ono što ih sve veže jest istinska ljubav prema vinu i hrani te ekološki pristup proizvodnji. Nina mi kaže da na tome inzistiraju i pomno biraju s kime će surađivati. Vivatina je nedavno pokrenula i vlastitu liniju proizvoda Wauu, koja nastaje u suradnji s raznim domaćim proizvođačima, a primarno je orijentirana na izvoz.
Biznis vođen ženskom rukom
Dolazimo do druge prostorije gdje nas na stolu čekaju delicije poput jelenjeg pršuta, kobasice od vepra te namaza od tune i lješnjaka. Milka otvara bocu pjenušavog vina PerlApp i nastavljamo razgovor. Slušam te „super žene“ koje vode svoj biznis, imaju obitelji, svakodnevno uvode inovacije, a uz sve to se stignu i dodatno educirati na polju u kojem rade. Nina je samohrana majka četvero djece, Tanja ih ima troje, Ljiljana dvoje, Milka jedno, a mene zanima kako uspjevaju držati sve konce. „Sve se može kad se čovjek dobro organizira“, kaže Milka i dodaje da si sve četiri međusobno pomažu, uskaču kada i gdje treba i da je tako sve lakše.
Ono što me u cijeloj priči najviše fascinira jest inovativan i, rekla bih, topao odnos prema poslu. Ovdje nije riječ o običnoj vinoteci gdje dođeš, kupiš i izađeš van. Riječ je o biznisu koji je odavno nadišao okvire vinoteke, o pravom pokretu, kulturi uživanja u dobroj hrani i piću te stvaranju bliskih, gotovo domaćih odnosa s gostima i kupcima. Zapravo se u poslovanju itekako osjeti ona „ženska nota“. Kako kojoj padne na pamet ideja za novi proizvod, događanje ili smjer poslovanja, tako zajedno razrađuju plan i nikada zapravo ne stoje na mjestu. Na pitanje stvara li im to što su žene poteškoće u poslovanju, Nina kaže da problema zna biti, predrasuda tipa „vidi ove četiri plavuše, što one znaju o vinu“ ima, no oni koji s njima surađuju te osjete na svojoj koži iskren i kvalitetan odnos, svakako ostaju vjerni.
Za razliku od strogo financijskog gledanja na biznis, ove četiri dame ne prave kompromise kada je u pitanju kvaliteta i izlaženje ususret svojim partnerima i kupcima, a dodana vrijednost je to što vas ne tretiraju kao broj već kao da ste jedini na svijetu. „Vi možete doći kod nas, reći kakvu vrstu vina želite, za koju vrstu jela, koliko ljudi i po kojoj cijeni, i mi ćemo vam točno preporučiti idealno piće. Često nam se ljudi znaju povratno javiti i reći da su oduševljeni jer smo točno pogodile njihove želje“, kaže Nina. S obzirom da se njih čak tri školuju za sommeliera te imaju godine iskustva rada u ovom području, pozitivni komentari ni najmanje me ne čude.
Najbolje se uči na vlastitim greškama
Otvaramo drugu bocu, ovog puta Stingovo crno vino, i saznajem da nije sve baš tako bajno, pa ni poslovanje u ovom sektoru. Kao i mnogi, i Vivatina se bori s naplatom potraživanja, konkurencijom koja udara „ispod pasa“ te nepredviđenim tehničkim poteškoćama, no Nina i Milka mi kažu da nipošto nisu požalile ulazak u ovaj biznis. Da su na početku znale ono što znaju danas ne bi, priznaju, ulazile u neke narudžbe koje se ne isplate i prilagodile bi pristup nekim ljudima, no čovjek najbolje uči na greškama i tako raste.
Neki klijenti dolaze njima, neke one same kontaktiraju, a s obzirom da su u ovom podučju već zbilja dugo, stvari su danas ipak lakše. Ne zanimaju ih masovna prodaja i komercijalizacija biznisa, već podupiranje domaće proizvodnje i širenje kulture uživanja. S obzirom da istražuju autohtone hrvatske proizvode, često putuju po poljoprivrednim gospodarstvima, upoznaju ljude i puno uče, a uz sve to imaju priliku kušati najfinije delicije. Zvuči kao posao iz snova zar ne? Barem nama hedonistima.
Zbog lakšeg gostovanja na raznim manifestacijama i sajmovima, nedavno su osnovale i Klaster Natura, koji podržava proizvodnju vina, meda i maslinovog ulja po eko standardima, a u sklopu njega djeluje i Klub Vivatina, čiji članovi mogu sudjelovati u degustacijama i promocijama ekoloških proizvoda iz ponude vinoteke. Njihov djelatnik Tomislav, „Tomica“ kako su ga predstavile, dao je najnoviji obol ponudi Vivatine svojim ručno rađenim drvenim daskama za ugostiteljstvo i domaćinstvo te kutijama za poslovne poklone. Još jedna stvar koja ovoj vinariji daje poseban „štih“.
Pitate li ih na koji način treba poslovati, reći će vam iskreno i ljudski. „Ponekad se opečemo jer previše vjerujemo ljudima, ali mi smo jednostavno takve i to je dio posla“, priznaje Nina. Dodaje da im je najvažnije ostvariti ono što su ljudima obećale i ne praviti kompromise oko kvalitete. Pametnom dosta, ali ja bih samo dodala – ako sve to napravite s iskrenim osmijehom kakav ih krasi, uspjeh vam je zagarantiran. Živjeli!
Foto: Vivatina
