Nakon više od tri desetljeća istraživanja, metoda za predviđanje razvoda je toliko razrađena da je moguće predvidjeti razvod braka i na temelju prve tri minute slušanja argumenata, a radi se o 80-90 posto točnosti.
Tu je metodu iskoristila i Irit Alony sa Sveučilišta u Wollongongu kako bi istražila koliko su zaposlenici (ne)zadovoljni svojim poslom i hoće li taj posao napustiti.
Zbog kojih razloga zaposlenici napuštaju svoj posao?
Najprije su zaposlenici intervjuirani i mjerili su se njihovi stavovi (zadovoljstvo poslom, predanost, namjera za prekidom rada, zalaganje i izgaranje na poslu). Za godinu dana ponavljala su se pitanja, a nakon dvije godine proučavala je što je ostalo isto, a što se promijenilo.
Sudionike istraživanja zamolila je i da opišu svoja negativna iskustva u tvrtkama u kojima su radili. Otkrila je da postoje tri oblika negativnosti koja predviđaju da će zaposlenici imati veću namjeru napustiti tvrtku nakon samo godine dana. Radi se o razočaranju, ljutnji ili ismijavanju te neizravnoj negativnosti (fokusiranje na negativnost i u pozitivnoj priči).
Ovo je istraživanje pokazalo kako ne znači da će svi zaposlenici koji opisuju svoj posao u negativnom kontekstu, nužno ga i napustiti. Postoji, dakle, više vrsta negativnosti, od kojih se neke mogu tolerirati, dok su druge važna upozorenja za poslodavce. Očaj, pritužbe kao i ostvarivanje prava tako nisu razlozi zbog kojih napuštaju svoja radna mjesta, pokazalo je istraživanje.
Oni koji su napustili svoja radna mjesta nisu uspjeli prihvatiti loše stvari kao dio života, ali ni izbjeći silne rasprave o negativnosti. Također, više nisu vidjeli da postoji nekakva nada u tom poslu.
Sličnosti između nesretnih brakova i nezadovoljstva na poslu
Naravno, da brak i posao nisu jednaki, no svakako se mogu naći neke sličnosti. Kako piše portal The Conversation, ljudi s vremenom uspostave vjerne i pouzdane veze koje se temelje na razmjeni materijalnih (novac, proizvod) ili društvenih (ljubav, status, informacija) resursa.
Kod oba odnosa važna je ravnoteža između privlačnosti u vezi, u alternativama i pravnim, kulturnim, financijskim ili pak praktičnim barijerama koje su razlog za odlazak.
U brakovima gdje postoje razni oblici negativnosti kao što su razočaranje, neprijateljstvo ili prijezir, postoji veliki rizik od razvoda. Brakovi koji ne prihvaćaju borbu i ne slave je, teško izbjegavaju sukobe.
Zato, kako bi brakovi ostali sretni, potrebno je pokazati barem pet puta više pozitivnih emocija u odnosu na negativne koje se javljaju tijekom svađe.
Iako se kod zaposlenika radi o nižem omjeru, i kod njih su emocije imale ulogu. Zaposlenici kod kojih je omjer pozitivnih i negativnih emocija kad su govorili o svom radu u tvrtkama bio 2:1, imali su bolji stav o poslu i tvrtki.
No, postoji i jedna razlika između nesretnih parova i nezadovoljnih zaposlenika, a radi se o empatiji. Dok je za parove važno da pokažu suosjećanje, na poslu biti suosjećajan prema stvarima koje ne voliš donosi loš ishod. Oni koji se trude suosjećati su manje zadovoljni svojim poslom, a nakon godine dana su i manje predani tom poslu.
Ovo istraživanje dakle pokazuje kako brak i posao funkcioniraju na sličan način. Ako poslodavci žele zadržati svoje zaposlenike, moraju im osigurati da budu sretni i zadovoljni na poslu.
Osim toga, trebaju im omogućiti da smanje negativne emocije i da povećaju one pozitivne. Trebaju poznavati svoje zaposlenike i znati koje pozitivne i negativne emocije se javljaju kod njih, jer to varira od osobe do osobe. Osim toga, poslodavci trebaju pokazati i više zahvalnosti.
Foto: 123rf
