Ova dva pojma vrlo su slična, ali istovremeno su toliko različita. O samopoštovanju se mnogo više govori, dok za suosjećanje mislimo da ga je potrebno imati u odnosu na druge ljude. U nastavku donosimo razloge zašto je važno biti samosuosjećajan i na koji način to možemo osvijestiti.
Samopoštovanje nije uvjet sretnog života
Samopoštovanje je pozitivno ili negativno vrednovanje sebe u odnosu na druge ljude i najčešće je vezano uz neko specifično područje u kojem sami sebe ocjenjujemo. Iako bismo pomislili da je samopoštovanje uvjet da se osjećamo dobro i budemo zadovoljni svojim životom, istraživanja su pokazala da ljudi često mogu imati visoko samopoštovanje u jednom segmentu života, a u drugom nisko. Također, samopoštovanje se u različitim sferama može mijenjati iz dana u dan, ovisno koliko je osoba uspješna u nekom području koje joj je važno (sport, posao, ljubav i drugo). Zanimljivo je da dječaci i djevojčice u život kreću s podjednakom razinom samopoštovanja, no kasnije se taj omjer poveća u korist dječaka, ali na koji naravno utječe i socioekonomski status osobe.
Pročitajte više: Dokazano je da Mindfulness pomaže pri olakšavanju depresije i PTSP-a, a Branka Novosel nas je uvela u svijet u kojem je važnija emocionalna inteligencija
Ima li uz svijetu mjesta za samosuosjećanje
Pojam suosjećanja i empatije najviše gledamo u kontekstu drugih ljudi oko nas. Kako bismo se povezali s drugim ljudima naše suosjećanje s njima raste. No, jesmo li samosuosjećajni? Ovaj pojam nam govori da budemo pažljiviji prema sebi i da osvijestimo patnju kada ona postoji, da ju prepoznamo i odlučimo poduzeti korake kako bismo je se riješili. Svaki neuspjeh potrebno je gledati kao sastavni dio života.
Doktorica i profesorica Kristin Neff ističe da se u budizmu mnogo ranije govorilo o samosuosjećanju nego u zapadnoj kulturi te smatra kako je potrebno prvo razviti suosjećanje za sebe kako bi osoba mogla imati emocionalne uvjete za suosjećanje s drugim ljudima. Hanžek i Jelić su proveli 2013. godine istraživanje u Hrvatskoj na studentskom uzorku koje je pokazalo da je samopoštovanje pozitivno korelirano s mjerom narcizma. To nije slučaj sa samosuosjećanjem jer u njemu se ne uspoređujemo s drugim ljudima i njega ne uvjetuju rezultati.
Samosuosjećajnost nam daje snagu i sposobnost boljeg samorazumijevanja. Upravo zato Neff govori o 5 mitova, odnosno navodi kako samosusjećajnost nema veze sa:
- Samosažaljenjem
- Slabošću
- Narcizmom
- Sebičnošću
- Samodopadnošću
Kako raditi na samosuosjećanju
Biti dobar prema samome sebi i imati razumijevanja za sve stvari koje nam se događaju, to su osnove samosuosjećajnosti. Samopoštovanje je uvijek vezano za vrednovanje i pojam uspjeha ili neuspjeha. Kako bismo bili više samosuosjećani trebamo se prestati uspoređivati s drugim ljudima i pronaći formulu koja nas čini zadovoljnima. Naravno, nemojmo to zamijeniti sa samosažaljenjem jer u samosuosjećanju se ne žalimo, nismo žrtve, već prihvaćamo svaki događaj u našem životu kao njegov nezaobilazni dio.
Pročitajte više: Osjećate krivnju zbog nečijih riječi? Vama možda manipuliraju narcisi, obratite pažnju na 4 znaka…
Najveći strah svakog čovjeka je da pogriješimo i da zbog toga osjećamo sram, no ključ u shvaćanju leži u činjenici da svi griješe i da je pogreška samo dio u procesu učenja. Istraživanja pokazuju da je temelj dobrog samopoštovanja upravo samosuosjećajnost i da najčešće radimo grešku da umjesto rečenice „nisam dovoljno dobar“ sami sebi kažemo „dovoljno sam dobar i sutra ću pokušati biti još bolji“.
Neff također ističe kako je vrlo teško radnicima čiji šef nema osjećaj suosjećanja i samosuosjećanja. Posao na takvim temeljima nije ispravno uspostavljen jer da bi radna atmosfera bila zdrava kolege se moraju poštivati, pomagati si međusobno, biti ljubazni i imati razumijevanja jedni prema drugima. Samo u takvim okolinama možemo rasti, razvijati se, raditi i osjećati se dobro.
Foto: Unsplash, Content Pixie
