Jednostavno vraćanje kupljene robe velik je dio čari online trgovine. Naručili ste premale hlače? U kutiji je već papirić s uputstvima za vraćanje pošiljke. Dostavljen vam je pogrešan uređaj za prženje krumpirića na vrućem zraku? Kurir može vratiti pošiljku već idući dan. Pritom se podrazumijeva da će stvari s vremenom nositi i kupiti netko drugi.
BBC Earth navodi da za mnoge brendove povrat robe prilikom online trgovine nije tako jednostavan. Više od dvije milijarde nikada korištenih stvari u Americi završava na odlagalištima otpada upravo nakon povrata robe. Razlog? Manji je trošak otpisati stvari i gomilati ih na deponiju nego popraviti i očistiti robu za idućeg kupca. Je li ovo problem za koji bi se više trebali zainteresirati europski kupci? Kako provjeriti posluje li na ovaj način stranica preko koje kupujete?
Pandemija je promijenila način na koji kupujemo
Zatvaranje fizičkih trgovina u početnim valovima pandemije mnoge je potaknulo na eCommerce model poslovanja kako bi održali svoje poslovanje. Postojeće online trgovine obilježile su značajan rast jer su građani počeli mijenjati svoje potrošačke navike i prigrlili ideju online shoppinga.
Povrat robe je važan dio online kupovine jer ne možemo probati i vidjeti odjeću kao što smo navikli u fizičkim trgovinama. Štoviše, u okviru eCommerce poslovanja, povrat je kritičan dio korisničkog iskustva i čini značajnu razliku u prodaji. Slavica Grgić, članica udruge eCommerce Hrvatska navodi: “Mogućnost besplatnog i jednostavnog povrata je jedan od glavnih faktora kada gledam hoću li nešto naručiti online. Danas postaje sastavni dio korisničkog iskustva kada kupujemo online, a trgovine koje uključuju besplatne povrate u pravilu i imaju veći conversion rate.”
Kupci također preferiraju stranice na kojima je jasno što će dobiti na temelju slika i detaljnih opisa proizvoda. Stranice su postale sofisticiranije, omogućuju i da kupci stavljaju svoje slike u recenzijama, nude video koji jasnije prikazuje kako roba izgleda u stvarnosti i slično. Time kupac i dobiva jasniju predodžbu što će kupiti i smanjuje se šansa da će vratiti artikl. Osim toga, češćom kupnjom online kupci pronalaze nove online brendove kojima će se vraćati i kod kojih znaju svoju veličinu. Pritom manje kupuju od brendova s nepoznatim veličinama zbog kojih su primorani vratiti odjeću.
Pročitajte više: Poslovni i komunikacijski konzultant otkriva kako koronavirus utječe na online kupovinu!
Jesu li vraćene stvari na odlagalištima otpada problem Amerike?
O ovoj temi ponajviše se raspravljalo u Americi. Veliko tržište je rezultiralo modelom poslovanja u okviru kojeg se tvrtkama koje prodaju povoljne artikle ne isplati plaćati dodatne radnike ni snositi troškove održavanja, popravka i čišćenja robe s povrata.
Iako je ovo problem online poslovanja na velikoj skali, ovisi i o kojoj je trgovini riječ. Trgovine su svjesne da je potrošačima sve važniji utjecaj tvrtki na okoliš. Upravo zato mnoge online trgovine naglašavaju na svojim stranicama kako ne bacaju robu s povrata na deponije. Trgovine koje prodaju skuplje stvari također rjeđe prakticiraju bacanje povrata na odlagališta smeća.
Kako spriječiti da okoliš plaća cijenu povrata u Europi
Hrvatski potrošači mogu nenamjerno podržavati ovakav štetan utjecaj na okoliš prilikom kupnje od inozemnih tvrtki. “Ja bih rekla da je to samo još jedan u nizu problema koji su stvoreni kao posljedica globalnog online trgovanja. Sigurno je da se zakoni kojima se uređuje postupanje s otpadom razlikuju u državama EU u odnosu na države koji nisu članice EU-a, ali to jednako tako vrijedi i za zakone kojima se uređuju, primjerice, radni odnosi”, rekla je Nives Rogoznica, dopredsjednica udruge Eko-Zadar.
Pokretači promjena mogu biti i potrošači. “Sve online trgovine s kojima sam se susrela imaju e-mail adrese na koje ih je moguće kontaktirati, pa mi se kao jedna od načina bottom-up pritiska čini ideja da kupci koji želi biti ekološki odgovorni postave upit o načinu na koji prodavatelj zbrinjava otpad ili o protokolu postupanja s vraćenom robom. Ako dovoljan broj kupaca počne postavljati pitanja, s vremenom će početi stizati i odgovori”, navodi Rogoznica.
Istaknut problem prilikom kupnje jeftinih proizvoda
Prilikom kupnje jeftinih proizvoda, dobro je preispitati tko zapravo plaća njihovu cijenu – primjerice, jesu li to slabo plaćeni radnici ili okoliš. “Mislim da danas mi kao kupci možemo odrediti što nam je važno kad kupujemo; je li nam važno samo da je nešto povoljno ili nam je važan način na koji je proizvedena sirovina iz koje je taj proizvod dobiven i je li u tom procesu proizvodnje nastala šteta za okoliš, te jesu li radnici koji su ga proizveli adekvatno plaćeni za svoj rad i onda razmisliti želimo li podržati ekonomiju koja se temelji na nebrizi za okoliš i radnika ”, rekla je Rogoznica.
Potrošačima su ovakve informacije često i nedostupne. “Svjesna sam da je teško doći do takvih podataka, ali mislim da je dobar početak da o tim pitanjima krenemo razmišljati i tako izgrađujemo vlastite stavove”, dodaje Rogoznica.
Pročitajte više: Tinejdžerka od osme godine vodi vlastiti biznis, a pokrenula i neprofitnu udrugu za zaštitu okoliša
Ovakav model poslovanja neodrživ je i za same tvrtke
Osim utjecaja velike količine nerazgradive plastike na okoliš, bacanje novih proizvoda nepovoljno je i za same tvrtke. “Za eCommerce jednostavno nije održivo sve povrate samo baciti, apsolutno nepotrebno. Što je alternativa ukoliko naručimo nešto krivo? Opet će završiti na “smetlištu”, rekla je Grgić.
Iako ova tema još nije aktualna u Hrvatskoj, popularizacija online shoppinga u posljednjim godinama pravo je vrijeme da potrošači i vlasnici online trgovina počnu razmišljati o ovakvim izazovima moderne trgovine.
Foto: Canva
