U mnogim se tvrtkama – i globalno i lokalno – užurbanost i dalje doživljava kao dokaz predanosti. Zaposlenici preskaču ručak, nižu sastanke bez predaha i odgovaraju na poruke dugo nakon završetka radnog vremena. No neprekidan rad ne donosi nužno bolje rezultate.
Kako piše dr. Liz Wall za Association for Business Psychology (ABP), ljudi raspolažu ograničenim mentalnim, emocionalnim i tjelesnim kapacitetima. Velika količina posla, donošenje odluka, emocionalno zahtjevne situacije i dugotrajna koncentracija postupno ih iscrpljuju. Kad poslovni zahtjevi stalno nadmašuju raspoložive kapacitete, javljaju se umor i gubitak motivacije, a s vremenom može doći i do burnouta.
Zato pauze nisu smetnja produktivnosti, nego jedan od njezinih preduvjeta.
Nije dovoljno samo maknuti se od računala
Metaanaliza koja je obuhvatila više od 2300 sudionika pokazala je da čak i kratke stanke povećavaju osjećaj energije i smanjuju umor. Dulje pauze donijele su još izraženiju korist za radnu učinkovitost, osobito kod mentalno zahtjevnih zadataka.
Ipak, nije svaka pauza jednako djelotvorna. Za pravi oporavak potrebno je, barem nakratko, prestati razmišljati o poslu. Zaposlenici koji se u slobodno vrijeme uspijevaju mentalno odvojiti od radnih obveza imaju manje stresa i emocionalne iscrpljenosti, bolje spavaju i općenito se osjećaju bolje. Ručak proveden uz odgovaranje na e-mailove zato teško može ispuniti svoju svrhu.
Oporavku pridonose i opuštanje, aktivnosti koje pružaju osjećaj napretka te mogućnost da osoba sama odluči kako će provesti stanku. Istraživanja pokazuju da zaposlenici imaju više koristi od pauze kada nad njom imaju određenu kontrolu.
Potreba za predahom povezana je i s prirodnim promjenama pozornosti i energije tijekom dana. Razdoblja veće i manje budnosti izmjenjuju se otprilike svakih 90 do 120 minuta. Unatoč tome, radni dani često su ispunjeni sastancima bez razmaka, dugotrajnim gledanjem u ekran i stalnim prebacivanjem s jednog zadatka na drugi.
Odmor čuva i kvalitetu odluka
Umor ne utječe samo na raspoloženje. Može oslabiti prosuđivanje i sposobnost rješavanja problema, povećati broj pogrešaka te otežati održavanje pozornosti. Redovite stanke pomažu obnoviti koncentraciju, a zaposlenici koji ih kvalitetno koriste kasnije tijekom dana prijavljuju više energije, bolje raspoloženje i uspješnije funkcioniranje na poslu.
Ni najuspješniji pojedinci ne rade neprestano punim intenzitetom. Istraživanja stručnosti pokazuju da razdoblja snažne usredotočenosti izmjenjuju s odmorom. To je osobito važno za rukovoditelje i stručnjake čiji posao ovisi o prosuđivanju i kritičkom razmišljanju.
Najveća prepreka pauzama često nije organizacija posla, nego kultura tvrtke. Zaposlenici ih izbjegavaju jer se boje da će djelovati manje predano. Voditelji to mogu promijeniti vlastitim primjerom – redovitim odlaskom na pauzu, poštovanjem privatnog vremena i izbjegavanjem nepotrebnih poruka nakon radnog vremena.
Ostaviti zaposlenicima vremena za ručak, predvidjeti kratke razmake između sastanaka i realno rasporediti posao nije znak popustljivosti. To je ulaganje u koncentraciju, otpornost i dugoročno održivu radnu učinkovitost.
Foto: Hanna Pad/Pexels
