Otpremnina je obveza poslodavca, a pravo radnika koje mu pripada nakon najmanje dvije godine neprekinutog rada kod istog poslodavca, u slučaju da mu poslodavac otkazuje ugovor o radu, ako razlog za otkaz nije skrivljeno ponašanje radnika.
Otpremnina može pripasti radniku i u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu ili ako je isto regulirano kolektivnim ugovorom.
U posljednjih nekoliko mjeseci, zbog situacije s COVID-19 pandemijom, velika većina radnika suočena je s posljedicama iste, i to s jednom od najtežih posljedica – dobivanjem otkaza. U najvećem broju takvih slučajeva, poslodavac otkazuje radniku jer je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih ili organizacijskih razloga, tzv. poslovno uvjetovani otkaz. I u ovom slučaju prestanka radnog odnosa, vrijede ista pravila u pogledu otpremnine, kao i u ostalim situacijama.
Pa tako visina otpremine ne može biti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Valja napomenuti da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Pročitajte više: Pravnica otkriva što sve morate znati ako morate na bolovanje zbog korone
Postoje i neke iznimke
Zakon o radu propisuje i nekoliko iznimki u pogledu navedenih odredbi koje reguliraju otpremninu, a to je da se navedena ograničenja ne odnose npr. na članove uprave ili izvršnog direktora društva, ali i da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu. Međutim, radnik koji neopravdano odbije ponuđene poslove, nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.
Obveza je poslodavca da najkasnije petnaest dana od dana isplate otpremnine, radniku dostavi obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni, dok poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati otpremninu ili je ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Ako poslodavac radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene otpremnine, ili ako obračun nema sadržaj propisan Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine, poslodavac pravna osoba će biti prekršajno kažnjena novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna.
Pročitajte više: Odvjetnica o svim obvezama koje morate imate na umu kod otkaza ugovora o radu”
Pravilnik o porezu na dohodak propisuje i kada je otpremnina oporeziva, pa je tako otpremnina radi odlaska u mirovinu u iznosu do 8.000,00 kn neoporeziva, dok je otpremnina zbog poslovno i osobno uvjetovanih otkaza neoporeziva do visine od 6.500,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod istog poslodavca. Ukoliko je do prestanka radnog odnosa došlo zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, tada je neoporeziv iznos otpremnine do visine 8.000,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod istog poslodavca.
Kako se računa otpremnina?
Iako zakonske odredbe možda zvuče zbunjujuće i čini vam se da je dosta komplicirano izračunati visinu otpremnine koja vam pripada, računica je zapravo vrlo jednostavna. Recimo da je ugovorom o radu ugovoreno da radnik ima pravo na jednu trećinu prosječne mjesečne plaće u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za sve godine rada kod poslodavca, da je radnik kod poslodavca radio 19 godina i 7 mjeseci i da je visina plaća u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu iznosila: 10.200,00 kn, 11.800,00 kn i 11.100,00 kn. Računica bi bila:
- Prosječna plaća: (10.200,00 + 11.800,00 + 11.100,00) : 3 = 11.033,33 kn
- 1/3 prosječne plaće i navršena godina rada: (11.033,33 kn x 1/3) x 19 (broj navršenih godina rada kod istog poslodavca) = 69.877,76 kn.
Neoporezivi iznos otpremnine utvrđuje se kao umnožak navršenih godina rada kod poslodavca (19 god.) i neoporezivog iznosa otpremnine po godini navršenog staža (6.500,00 kn), što iznosi 123.500,00 kn (19 god. x 6.500,00 kn). Kako je iznos otpremnine (69.877,76 kn) manji od propisanog neoporezivog iznosa (123.500,00 kn), poslodavac će radniku isplatiti kao neoporeziv cijeli iznos od 69.877,76 kn.
Da odredba o visini izračuna otpremnine nije npr. ugovorena ugovorom o radu, tada bi radnik imao pravo na otpremninu u iznosu od šest prosječnih mjesečnih plaća dobivenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, što bi u ovom našem konkretnom primjeru iznosilo 66.199,98 kn (11.033,33 kn x 6) te bi također cjelokupni iznos bio neoporeziv.
Pročitajte više: Kako nastaviti dalje nakon otkaza?
U slučaju da je u konkretnom primjeru otpremnina za navedeni radni staž iznosila više od 123.500,00 kn, tada bi se radniku kao neoporeziv dio isplatio iznos od 123.500,00 kn, dok bi se razlika, odnosno iznos iznad 123.500,00 kn smatrao primitkom od nesamostalnog rada , i kao takav bi podlegao plaćanju obveznih poreza i doprinosa.
Autorica: odvjetnica Marija Šporčić Novoselac, Odvjetnički ured Marija Šporčić Novoselac
Foto: Privatna arhiva, Unsplash/Kelly Sikkema
