Ovog je tjedna na snagu stupio europski Zakon o obnovi prirode, čiji je cilj vratiti staništa u njihovo prirodno stanje. U pozadini Zakona o obnovi prirode je plan da se obnovi najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja Europske unije do 2030. te narušenih ekosustava do 2050. godine. Da bi se to postiglo, potreban je čitav niz koraka i aktivnosti. Klimatske promjene i globalno zatopljenje smatraju se kompleksnim problemom koji zahtijeva visok stupanj organiziranosti kako bi mu se pristupilo. Iako spomenuti Zakon nema izravnog utjecaja na pojedince, važno je znati da i svaki pojedinac može dati svoj doprinos borbi s klimatskim promjenama.
„Individualno djelovanje zapravo predstavlja preduvjet za kolektivno djelovanje. Ako svatko od nas razmišlja da kao pojedinac ne može postići ništa, onda uistinu nećemo daleko dogurati“, upozorava Anita Knezović, vlasnica i direktorica ESG pointa za poslovno savjetovanje i izradu izvještaja o održivosti.
Knezović nam je otkrila što ESG znači za suvremene potrošače, kako svaki pojedinac može biti održiviji, ali i zašto je njezina privatna misija upravo podizanje svijesti o održivosti.
Manji koraci vode većim promjenama
Ljudske aktivnosti glavni su akcelerator klimatskih promjena, a zatim i negativnih posljedica koje s tim neminovno dolaze. Klimatskim promjenama ponajviše pridonose fosilna goriva i ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu. Danas u atmosferi ima više CO2 negoli u bilo kojem drugom trenutku čovječanstva.
“Kreatori smo ovog problema, zajedno s velikim korporacijama. Svojim dosadašnjim lošim životnim navikama uzrokovali smo globalno zatopljenje i samo nastavljamo taj trend”, objašnjava Knezović.
Ipak, teško je odjednom promijeniti sve neodržive životne navike, priznaje. Mnogo ih je. Stoga bi svaki pojedinac trebao razmisliti što je to što u svakodnevnom životu radi pogrešno. Prepoznavanjem vlastitih neodrživih praksi i njihovom promjenom zapravo činimo male, ali djelotvorne korake.
Knezović objašnjava kako je jedan od glavnih pokretača promjene kod potrošača digitalizacija.
“Nama su danas informacije zbilja jednostavno dostupne. Brzo čujemo za velike posljedice klimatskih promjena kao što su požari, poplave, ekstremne temperature… Zato digitalizacija ubrzava proces razvoja kolektivne svijesti o održivosti”, navodi Knezović.
Pročitajte više: Kako živjeti održivije? Ovako to rade sudionice naše konferencije ‘Žene u održivosti’
Održivi životni stil
Što pojedinci mogu napraviti? Prije svega, shvatiti kako promjenom u vlastitom svakodnevnom životu mogu pridonijeti općem dobru planeta i društva. Kako to postići? Promjenom životnog stila na održivi način života.
“To znači promjenu svakodnevnih radnji u one održivije i više ekološke. Primjerice, bicikliranje na posao, smanjenje otpada, razvrstavanje i reciklaža otpada i hrane, energetska učinkovitost zgrada…”, opisuje Knezović.
Održivi životni stil pokreću različiti čimbenici, a koliko održivo možemo živjeti ovisi o našem dohotku, politikama, cijenama, vrijednostima i sposobnostima… No već i sama svijest i znanje o održivosti utjecat će na odabir životnog stila. Ako održivost nije na našem ‘radaru’ i o njoj nismo informirani, teško da će dio našeg svakodnevnog života biti održive prakse. Eventualno one nametnute ili one nesvjesne. Primjerice, korištenje ZG vrećica ili pak uzgajanje vlastitog voća i povrća.
No ništa ne može pojedinac sam, to je istina, slaže se Knezović. Ako mjesto u kojem živimo nema razvijenu zelenu infrastrukturu ili je pak orijentiran osobnim vozilima više no javnom prijevozu i alternativnim načinima transporta, teže će i nama kao pojedincima biti odlučiti se za veće ‘zelene korake’.
“Cijela paleta utjecaja generira naš životni stil”, upozorava Knezović.
Područja života koje možemo učiniti održivijim
Životni stil može se podijeliti na pet polja: hrana, kućanstvo, mobilnost, nabava te slobodno vrijeme. Određenim koracima možemo povećati svoju održivost u svim poljima. Možemo, primjerice, smanjiti bacanje hrane koje je iznimno štetno za klimu. Odbačena hrana pridonosi emisiji nepoželjnih plinova dok ujedno kreira gubitak energije potrebne za uzgoj hrane.
“Da bi potaknuli održivost trebamo podržavati lokalne proizvode, domaće OPG-ove”, savjetuje Knezović.
Naglasak se daje i stanovanju u kućama primjerene veličine, posudbi alata radije nego li kupovini novih. Uz sve to svakako trebamo što više reciklirati i manje kupovati.
“Potrebno je vrijeme kako bi se razbile sve te ustaljene percepcije. Primjerice, imati automobil koji ćeš koristiti za apsolutno sve prije je bilo viđeno kao prestiž, a zapravo danas ljudi sve više razumiju da je to vrlo neodrživa praksa”.
Pročitajte više: Pionirka održivosti objasnila kako njegom kože utječemo na – njegu Zemlje
Priča o nudgingu
Kako se onda može potaknuti ljude na održivije razmišljanje i ponašanje koje pogoduje klimi? Jedan od odgovora leži u bihevioralnoj ekonomiji i konceptu tzv. nudginga.
“Koncept nudginga,koji se prevodi kao ‘gurkanje, poticanje’, počiva na tome da vas se ne prisiljava već vas se na pozitivan način ‘gurka’ da sami birate održivije opcije kao prihvatljivije”, objašnjava Knezović.
U konačnici kako to sve možete postići? Prije svega promjene učinite laganima i održive prakse učinite svojim default ponašanjem. Uklonite ili dodajte otpor tako da manje održivije opcije učinite teže, a održivije lakše dostupnima.
“Uz sve to uvijek ističite prednosti održivosti i takvog stila života te ih učinite na vrijeme. I nastojte poticati druge da te prakse primjenjuju sami”, objašnjava Knezović.
“Tako nas se sve potiče da mijenjamo svoje navike i postanemo održiviji”.
Autorica: Ivana Vukelić
Foto: Domagoj Bregant
