Iza donjeg zabavnog videa krije se priča o ženama, stereotipima, odgoju, startupima, internetskom marketingu i autorskim pravima. No to je prije svega priča koja će vas natjerati da dvaput promislite prije nego što svojoj djevojčici kupite (božićni) poklon.
Djevojčice bez predrasuda oslobađaju svoj potencijal
Početkom studenog ove godine diljem se interneta viralno i munjevito proširila ova duhovita i zabavna reklama za igračke tvrtke GoldieBlox,koja je specijalizirana za znanstvene igračke, a ciljana publika su joj djevojčice. U prva 4 dana na YouTubeu pogledana je čak pet (5) milijuna puta. Scenarij videa je jednostavan: trima slatkim djevojčicama dosadilo je da ih tretiraju samo kao glupe ružičaste princeze, zanemarujući njihovu kreativnost i inventivnost.
Kako bi pokazale nezadovoljstvo, od stereotipnih igračaka one slože Goldbergovu napravu i tako dokažu da mogu biti dobre u inženjerstvu, području koje se tradicionalno smatra muškim i na koje se od ranog djetinjstva obično upućuje dječake. Jasna poruka dodatno je pojačana duhovitim prepjevom pjesme “Girls” Beastie Boysa iz 1987. godine. Primjerice, seksistički stihovi “Girls, to do the dishes / Girls, to clean up my room” (Djevojke, da peru suđe/ Djevojke, da čiste moju sobu) zamijenjeni su tekstom “Girls, to build a spaceship / Girls, to code a new app” (Djevojke, da sagrade svemirski brod / Djevojke, da kodiraju novu aplikaciju).
Kao “dokaz” ravnopravnosti djevojčica nije bez razloga uzeta Goldbergova naprava, namjerno zakompliciran i zabavan inženjerski pothvat koji pokazuje inženjersko znanje i inventivnost izvodeći zapravo jednostavnu radnju. Obično je riječ o lančanoj reakciji, koja ovisno o kreativnosti autora može biti vrlo atraktivna. Kao u ovom primjeru.
Startup iz udžbenika
U vrijeme izlaska ove reklame tvrtka GoldieBlox nije bila nepoznata internetskoj javnosti. Pokrenula ju je, pogađate već, žena – Debbie Sterling, inženjerka sa Stanforda. Vlastito iskustvo odrastanja u kojem joj nitko do kraja srednje škole nije predložio bavljenje tehnologijom snažno ju je obilježilo. Nekoliko godina nakon diplome napustila je posao marketinške savjetnice, sama izradila prototip prve igračke i krenula u testiranje svoga proizvoda igrajući se sa stotinama djevojčica.
Pritom je došla do zaključka koji će joj postati misao vodilja: da djevojčice vole graditi i konstruirati kad su te aktivnosti dio neke šire priče. Primjerice, djevojčice ne žele napraviti kuću zbog kuće same, nego kako bi njihov omiljeni lik dobio dom. Debbie Sterling zato je kao glavni lik kreirala djevojčicu GoldieBlox, koja sa svojim prijateljima izrađuje svakojake uređaje. Na taj je način spojila inženjerstvo i čitanje, omiljenu aktivnost djevojčica. Takvo razmišljanje na tragu je relativno svježe pedagoške inicijative da se u područje koje se tradicionalno u engleskom govornom području naziva STEM (science, technology, engineering, math) proširi u koncepciju koja uključuje i umjetnost (arts) ‒ STEAM.
Međutim, nekoliko pokušaja traženja investitora nije urodilo plodom. Mjesto radnje je, podsjetimo se, bila Silicijska dolina, domovina startupa, područje gdje se gotovo dnevno stotine startupa pokreću i propadaju. No to područje je i rasadište visokotehnoloških proizvoda i trendova, pa ne iznenađuje što se Sterling nakon početnog neuspjeha s etabliranim investitorima okrenula Kickstarteru.
Riječ je o najvećoj i najpoznatijoj platformi za crowdfunding – financiranje novih projekata malim donacijama preko Interneta. Odziv je bio iznad svih očekivanja: Debbie je htjela prikupiti 150 tisuća dolara u 30 dana, a taj je cilj GoldieBlox ostvario za samo četiri dana! Ukupno je prikupljeno 286 tisuća dolara. Masovno odobravanje pokazalo je da je mnogo onih koji podržavaju drugačiji odgoj djevojčica. Tvrtka je punom parom počela s radom, a kupci su bili oduševljeni. Snimljena je reklama s početka priče i oduševljenih ljudi bilo je još više.
U rukama odvjetnika
No onda su se oglasili članovi benda Baestie Boys (koji su tijekom godina napustili seksističku retoriku i postali pobornici ženskih prava) negodujući zbog korištenja njihove pjesme. Simpatije javnosti stekli su i navodeći da je želja njihova nedavno preminulog člana bila da im se pjesme ne upotrebljavaju u komercijalne svrhe. Činjenica je i da GoldieBox nije tražio dozvolu za upotrebu. Sterlingina tvrtka na to se pozvala na definiciju parodije, za što nije potrebno dopuštenje, uklonila je pjesmu, ali i preventivno tužila bend. Među njezinim argumentima je i da se videom šalje poruka puno šira od komercijalne. Bend je ipak odgovorio protutužbom.
Mediji nastavljaju pomno pratiti razvoj događaja, a kupci su ili izabrali stranu, ili su zbunjeni jer su obožavatelji i inovativne tvrtke i slavnog benda. Najsretniji su bez sumnje odvjetnici, koji već računaju iznos odštete u izglednoj nagodbi i svoje honorare. Globalna poruka odgoja bez stereotipa koju je Debbie Sterling htjela poslati (i zaraditi novce, dakako) došla je u drugi plan, bar što se javnosti tiče.
Male znanstvenice su fora
Nas ta priča nije ponukala da proučavamo anglosaksonsku praksu u zaštiti intelektualnog vlasništva, već smo pokušali barem na jednom primjeru (dakle neznanstveno) provjeriti kakva je situacija kod nas, koliko je roditelja koji u svojim djevojčicama žele podržati ili/i pobuditi interes za tehničke znanosti. Stoga smo za njezina iskustva upitali Željku Babić, organizatoricu zagrebačkih Fora radionica, znanstvenih radionica za djecu.
“U općeznanstvenim programima vrlo često imamo omjer 1:1 ‒ djevojčice vole kemiju, biologiju i srodne znanosti, a dječake dosta zanimaju strojarske, inženjerske, elektrotehničke teme. Budući da su naše radionice organizirane u STEAM varijanti, dakle interdisciplinarnom modelu, svi nađu nešto za sebe, pa i jedni i drugi rado dolaze. No u programu Centar za male izumitelje, koji je elektroničko-robotsko-strojarski program, nemamo niti jednu djevojčicu”, rekla nam je.
Nadalje objašnjava da djecu u radionicama motiviraju pričama o prirodi, izumiteljima, izumima i sličnom. Očekivano, roditelji polaznika većinom su i sami znanstvenici, no dolaze im i djeca umjetnika. Zanimalo nas i njezino objašnjenje zašto djevojčice tijekom odrastanja ne ustraju u interesu za prirodne znanosti. “Nemamo konkretne brojke, no smatramo da je vrlo vjerojatno u pitanju naporan ritam (terenski rad, zahtjevan proces znanstvenog rada i napredovanja), doživljen kao prepreka u obiteljskim i majčinskim obvezama. U strojarsko-elektrotehničkim zanimanjima vjerujemo da su sami strojevi, buka i hladnoća odbojni djevojčicama i da po prirodi više privlače dječake”, kaže Željka Babić.
Druga iskustva
Ispričala nam je i jednu zanimljivost: “Upoznala sam svojedobno direktora jedne španjolske škole, koja je posebno organizirana za dječake, a posebno za djevojčice. U tim školama curice pokazuju veći interes za inženjerstvo i puno više njih odlazi studirati prirodoslovlje i srodne znanosti. Objašnjenje bi bilo da bez potrebe da se spolno definiraju (jer su samo curice ili samo dečki) cure ne doživljavaju diviziju muško-žensko onako jako kao u miješanim školama, pa su ‘slobodnije’ u odabiru onoga što ih zanima, bez da se osjećaju odbačene ili, primjerice, da bude jedina u nekoj muškoj grupi i sl. (zbog čega može biti izložena određenim pritiscima i napetostima).
Drugim riječima, kad ih spol prestane ograničavati, curice rado biraju prirodoslovlje i inženjerstvo, barem u određenim smjerovima (neki smjerovi ostaju neprivlačni djevojkama, primjerice strojarstvo, građevina određenog tipa i sl.). Eto, tako da osim genetike sigurno ulogu igra i odgoj i kontekst u kojem djevojke žive i ja s nestrpljenjem očekujem da vidim rezultate tog tipa školovanja.”
Rezultate željno očekujemo i mi, a u međuvremenu naša preporuka je jasna: ako ovih dana kupujete božićni poklon (svojoj) djevojčici, dobro razmislite koji su njezini interesi. Možda bi je razveselila te njezin razvoj potaknula igračka koja se ne nalazi u ružičastom dijelu trgovine igračkama.
Foto: Fora radionice, GoldiBlox, 123rf
