Očevi drugačije razgovaraju s kćerima nego sa sinovima, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u časopisu američkog psihološkog udruženja Behavioral Neuroscience.
Kako očevi komuniciraju s djecom?
Predmet mnogih istraživanja je način na koji se roditelji odnose prema svojoj djeci, odnosno tretiraju li drugačije svoju žensku djecu od muške. Sada se ovim novim istraživanjem željelo otkriti na koji način očevi komuniciraju s djecom, ali i što se događa u njihovim mozgovima.
Ukupno 52 oca – 30 očeva malih djevojčica i 22 oca malih dječaka s područja Atlante sudjelovalo je u ovom istraživanju na način da su dva dana koristili uređaje za snimanje oko pojasa. Uređaj se svakih devet minuta uključio i 50 sekundi snimao zvuk.
Pritom su se normalno ponašali, a mnogi su i zaboravili tijekom dana da ga koriste. Navečer su uređaj punili u dječjim sobama kako bi se svaka interakcija s djecom mogla zabilježiti.
Istraživanje je pokazalo kako očevi kad razgovaraju sa svojim malim kćerima, osjetljiviji su na njihove potrebe i otvorenije razgovaraju s njima o osjećajima, čak i o tuzi.
Rječnik koji su koristili kod razgovora sa svojim sinovima bio je bogat riječima kao što su „ponosan“, „pobjeda“ i „top“, dok su s kćerima koristili riječi koje se odnose na njihovo tijelo, primjerice „trbuh“, „trbuščić“ ili „stopalo“.
Osim toga, očevi su bili i podvrgnuti MRI skeniranju mozga kada su gledali fotografije svoje djece. Promatrao se njihov izraz lica, jesu li sretni, tužni ili imaju neutralni izraz lica.
Skenovi su tako pokazali kako su očevi kćeri snažnije reagirali na njihove slike sa sretnim izrazom lica, za razliku od očeva sinova koji su više primjenjivali neutralni izraz lica.
Biološka predispozicija ili društvena norma?
Kako je rekla glavna istraživačica ovog istraživanja Jennifer Mascaro za CBS News, ovim se istraživanjem ne mogu donositi konačni dugoročni zaključci, te je potrebno više istraživanja koja bi pokazala je li to zbog biološke predispozicije pa očevi više reagiraju na emocije djevojčica ili jednostavno slijede društvene norme.
Uz to, kako je istraživanje provedeno samo na jednom području te je uzet vrlo mali uzorak ispitanika, ne mogu se izvuči zaključci ponašaju li se tako i očevi u drugim kulturama.
Foto: 123rf
