Pravi premium proizvodi iz segmenta mesnih delikatesa i autentičnih talijanskih octeva svoju značajno višu cijenu na policama mogu opravdati jedino rigoroznim laboratorijskim kontrolama kvalitete, višestoljetnom obiteljskom tradicijom i korištenjem strogo propisanih, skupljih sirovina, i to bez ikakvih dodanih industrijskih punila ili rafiniranih šećera. To su neke od ključnih poruka i lekcija o pozadini prehrambene industrije te stvarnoj percepciji kvalitete vrhunskih prehrambenih proizvoda koje je nedavno podijelila Helena Kljaić.
Lekcije su to iznesene na stručnom predavanju pod naslovom “Kvaliteta kao tradicija i pokretač rasta”, koje je održano 29. listopada 2026. godine u Zagrebu. Predavanje je organizirano povodom okupljanja pod nazivom “Žene u upravljanju kvalitetom”, u organizaciji poslovne mreže Women in Adria. Svoja iskustva i brojne insajderske uvide iz industrije prenijela je predavačica Helena Kljaić, koja obnaša funkciju direktorice prodaje i marketinga za hrvatsko tržište u talijanskoj tvrtki Mittelco s.r.l.
Proizvodi više kvalitete
Kljaić je svoj profesionalni put započela radeći puno desetljeće u velikoj distributerskoj kući Alca Zagreb, gdje je upoznala kompletan proces od dolaska proizvoda u Hrvatsku do njegovog pozicioniranja na policu. Nakon tog iskustva preuzela je vođenje hrvatske podružnice Mittelca u kojoj je prvotno radila kao jedina zaposlenica. Danas, godinama kasnije, podružnica broji četvero zaposlenih i ostvaruje prihode koji premašuju sedam milijuna eura.
Prisjećajući se svojih poslovnih početaka, Kljaić je istaknula kako je njezina osnovna misija bila lansirati proizvode znatno više kvalitete na domaće tržište. “Moj osobno najveći izazov kad sam prihvatila voditi firmu Mittelco bio je kako te proizvode plasirati na tržište jer su police bile manje-više pune”, priznala je u uvodu, naglasivši da nije bilo velike potražnje za takvim artiklima koji su cjenovno znatno odskakali od dotadašnjeg standarda.
“Bilo je potrebno potrošaču objasniti zašto je ta cijena viša i zbog kojih točno karakteristika u kvaliteti”, pojasnila je. Posebno se osvrnula na činjenicu da prehrambeni proizvodi o kojima govori nose prava obiteljska prezimena. “Oni su jako posvećeni tome da svaki proizvod koji se stavi na policu i koji se konzumira izazove poseban osjećaj kod potrošača, jer se u konačnici njihovo obiteljsko ime nalazi na pakiranju”, objasnila je.
Nije domaće uvijek bolje
Uvodno seciranje percepcije potrošača započela je analizom maslinovog ulja obitelji Monini iz talijanske regije Umbrija. “Nije još ni podne, ali otvorit ću osinje gnijezdo i objasniti zašto nije nužno točna tvrdnja da je naše domaće maslinovo ulje uvijek bolje od industrijskog”, rekla je, ističući da ekstra djevičansko maslinovo ulje zahtijeva specifičan, subjektivni organoleptički panel test.
Razlika između domaćeg i industrijskog ulja, pojasnila je, leži u filtraciji. “Domaće maslinovo ulje nastaje tako da poberemo masline, odnesemo na prešu, ulje izađe i to je to, nema više nikakvih procesa”, navela je, uspoređujući to s industrijskim koje nakon prešanja prolazi kroz filter ploče koje uklanjaju vodu, gnojivo i zemlju te mu time jamče visoku čistoću i dugotrajnost.
“Domaće organsko ulje skroz je različit proizvod od industrijskog; mi tu uspoređujemo kruške i jabuke”, kazala je. Dodala je kako se domaće ulje zbog neadekvatnog čuvanja vrlo lako užegne, dok velike firme poput Moninija zadržavaju besprijekornu kvalitetu usprkos ogromnoj brojci od 30 milijuna proizvedenih boca godišnje.
Ležanje u slavonskom hrastu
Govoreći o obitelji Ponti iz Emilie-Romagne, tvrtki s 230 godina dugom tradicijom i milijunima proizvedenih boca, Kljaić je analizirala popularnost Aceta balsamica iz Modene. Navela je da je on postao apsolutni standard, posebno među mladima. Pontijevi laboratoriji surađuju s neovisnim organizacijama i provode više od pedeset tisuća kontrola kvalitete godišnje, a svi proizvodi nose QR kodove za potpunu sljedivost sirovina.
Objašnjavajući važnost zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, istaknula je proces odležavanja. “Konzorcij propisuje da mješavina za aceto balsamico mora odležati minimalno 60 dana u bačvama”, naglasila je. Ponti taj minimum znatno nadmašuje ostavljajući smjesu 72 dana u golemim bačvama od iznimno otpornog slavonskog hrasta. Iako time tvornica u konačnici dobiva manju količinu tekućine, ocat postaje znatno gušći i izraženo sladak.
“Ta punoća i slatkoća na jeziku ne dolazi od rafiniranog šećera – Ponti je jedan od rijetkih koji u balzamičnu kremu ne dodaje rafinirani šećer, već je sva slatkoća isključivo fruktoza iz grožđa”, napomenula je. Dodatnu kvalitetu, kako je otkrila u predavanju, donosi i korištenje skupljeg, kuhanog mošta koji se dodaje uz uobičajeni vinski ocat i koncentrirani mošt.
Tržište puno jeftinih alternativa
U posljednjem dijelu svog izlaganja, u fokusu je bila tvornica obitelji Rovagnati iz Monze i njihove premium mesne delikatese. Kljaić je publici javno priznala da prije te poslovne suradnje uopće nije konzumirala mortadelu jer ju je smatrala nekvalitetnom namirnicom. Zbog nedorečenih propisa konzorcija koji ne definiraju točno od kojeg mesa i masti mortadela mora biti proizvedena, tržište je puno jeftinih alternativa.
“Rovagnati je lansirao mortadelu koja se radi isključivo od mesa vrata i lopatice, a za masnoću uzimaju najkvalitetniju mast s vrata i obraza svinje”, pojasnila je publici, objašnjavajući da takva mast obiluje nezasićenim masnim kiselinama koje su lakše za ljudsku probavu. Predavačica je upozorila publiku na važnost detaljnog čitanja prehrambenih deklaracija na takvim proizvodima.
“Kada gledate deklaraciju mortadele, pogledajte razinu ugljikohidrata; ako ih ima više od 1 grama, unutra su razna jeftina punila, dekstroza, proteini ili škrob koje industrija koristi za podebljavanje mase, čime mortadela gubi svoju lakoću”, izjavila je. Otkrila je i frapantan podatak o masovnoj prisutnosti svinjskih tripica u većini industrijskih mortadela, koje se ondje stavljaju kao ekstremno jeftino punilo.
Jeftinije, ali bez garancije
Na samom kraju prezentacije, predavačica se osvrnula na evidentne promjene na tržištu i probuđenu svijest kupaca koji danas ipak puno više paze na kvalitetu onoga što unose u sebe. “Svijest potrošača se budi, čitaju se deklaracije i potražnja za kvalitetnim proizvodima raste, što meni u konačnici olakšava posao”, zaključila je Kljaić, ohrabrujući sve prisutne da prilikom odabira prehrambenih proizvoda daju jasnu prednost kvaliteti i provjerenoj proizvodnoj povijesti.
Vodeći se filozofijom vrhunske kvalitete koju njezina tvrtka zastupa dugi niz godina, snažno se pozicionirala protiv degradiranja namirnica radi brze zarade te je predavanje zaključila snažnom porukom dobavljačima. “Ja se kao trgovac najčešće susrećem s pritiskom na cijenu, pa kad mi kažu da imaju ponudu po nekoj cijeni, ja odgovorim: ‘Dat ću ti ponudu za još jeftinije, ali ne mogu ti garantirati što će unutra biti u boci'”, rekla je na kraju predavanja.
Sadržaj nastao u sklopu Women in Adria okupljanja “Žene u upravljanju kvalitetom”, u suradnji s Mittelco i A1 Hrvatska.
Foto: Marin Tomaš
